...i jedna druga me pita da što ja čekam tu kada nema više brojeva. Ja kažem koji je moj broj i da sam bio zadnji i onda sam morao na drugi šalter koji je srećom još radio. I često se sjetim tog ženskog mamlaza koji nije mogao više od pola minute prevaliti udaljenost od 3 metra i doći na taj jebeni šalter. Samo sam ju gledao što radi i doslovno sam počeo kipjeti od bijesa... ono kada vam je jasno da netko misli da je sam na svijetu, te nema uopće osjećaj za okolinu i druge, već samo za sebe.
Dođem ja jednom u Zagrebačku banku pred kraj radnog vremena, no uspijem uzeti iz automata zadnji broj. I ima tamo više tih poslužitelja na šalterima i vidim upali se predzadnji broj. Neka mlađa ženska je imala taj broj. Sjedila je. Kada je skužila da se upalio njen broj, ona je krenula neke stvari stavljati u torbu, pa vaditi iz torbe, skupljala je onda svoje prnje oko sebe, pa je opet nešto premještala, vadila iz džepova, vraćala u džepove. Ja ju samo gledam, vrijeme prolazi i iz nekog razloga u meni počne kipjeti bijes. Dobio sam doslovno poriv da joj izjebem sve živo. I tada kako se ona vječno spremala da digne svoje prokleto dupe, prebace na tom šalteru na moj zadnji broj i kad se upalio moj broj, ova taman dođe na šalter. Zaposlenica koja je radila na šalteru mislila da je to zadnji broj, a da predzadnjeg nije bilo. Kada je ova koza svoje obavila, zaposlenica na šalteru je odmah isključila valjda kompjuter tako da me na tom šalteru s mojim brojem više nisu mogli primiti i jedna
Kao na blagajni u Konzumu, a vjerujem i u ostalima... -Imate karticu? -Nemam. -Hoćete,..blabla... -Hm, ne znam, a kaj,... Ili, -...na ovo vam ne ide popust, to moram posebno... Koma! Stoka i s karticama i popustima, i to ne rješavanju na posebnom šalteru/blagajni.