svakjfakj, slažem se s jednim dijelom i shvaćam te, ali po meni je suicid i dalje kukavički čin kojim svoju depresiju prenosiš na ostatak obitelji

Druga stvar je percepcija bolesti i osjećaj krivnje. Kad sam bio fizički bolestan, nisam mogao raditi više od jednog sata dnevno, i to je poražavajuće, ali budući da te tijelo koči i ne da ti više, budeš donekle zadovoljan da si i toliko napravio i ne osjećaš krivnju. Al kad sam bio u ozbiljnoj depresiji isto sam recimo radio max jedan sat dnevno, al budući da nema te fizičke granice, uvijek se osjećaš kriv i ne kreiraš to minimalno zadovoljstvo koje bi te guralo dalje. Postoje i fizičke granice i psihičke granice.

Svaka čast dečku, ali naslov je promašio ceo fudbal. Netko tko razmišlja o samoubojstvu najčešće pati od neke psihičke bolesti, i onda npr depresiju se može gledati kao upravo bolest volje. I sad zamisli da je čovjekova volja osakaćena kao što je ovom dečku osakaćeno fizičko tijelo. Trebaš sa tako osakaćenim mehanizmom za volju stvarati volju. To je začarani krug.

To je volja i stav....