Tužno je što ponekad najbezazleniji simptomi mogu prerasti u nešto puno ozbiljnije. Čak i nešto što smo svi imali, prehlada ili gripa, može zapravo biti nešto mnogo opasnije. Jednog muškarca je obična "gripa" gotovo ubila, a ostao je bez usana i svih udova.

Patnja 38-godišnjeg Alexa Lewisa počela je u studenom 2013. godine. Tvrdi da je dva tjedna imao simptome gripe, a onda je jedne noći otkrio krv u mokraći. Prije bolesti je radio kao vlasnik puba, imao je zaručnicu i malog sinčića. Dan nakon što je otkrio krv u mokraći njegovo se stanje još pogoršalo. Udovi su mu postali ljubičasti i teško se kretao. Hitno su ga odveli u bolnicu, gdje su liječnici utvrdili da ima nešto mnogo ozbiljnije od gripe.

Radilo se o vrlo rijetkoj infekciji streptokokom grupe A koja je prerasla u sindrom toksičnog šoka, septikemiju i nekrotizirajući fasciitis. Drugim riječima – obolio je od smrtonosne bolesti koja ga živog jede. Šanse obolijevanja od ove bolesti su manje od osvajanja lutrije. U roku od nekoliko sati njegovo se stanje pogoršalo te je premješten na odjel za intenzivnu skrb. Brojnim su operacijama pokušali zaustaviti širenje infekcije.

"Bio sam na intenzivnoj oko šest ili sedam tjedana, a svaki drugi dan sam imao operaciju.", kaže Lewis. Infekcija je pokušavala kroz njegovo tijelo doći sve do srca. Lewisove su noge nakon nekoliko dana postale crne, a njegovoj je obitelji rečeno da se oprosti od njega. Liječnici su mu amputirali sve udove i usne, ali ni to nije značilo da će Lewis preživjeti.

Ovu bolest izaziva posebno agresivna vrsta bakterija koja u tijelo ulazi putem male ogrebotine. Rani simptomi su znojenje, groznica, mučnina, povišena temperatura i modrice koje se brzo šire. Liječi se jakim antibioticima i odstranjenjem zaraženih dijelova tijela. Svake se godine tom bakterijom zarazi 500-1500 ljudi, a 25% ih umre.

Lewis je uspio preživjeti, a njegov je oporavak bio dug. Na licu je imao veliku rupu, jer je ostao bez usana. Operacijom mu je ta rupa zatvorena, ali to nije bilo dugoročno rješenje. Pomoću kože s njegovog ramena liječnici su mu rekonstruirali usne, a Lewis sada može mnogo bolje pričati, jesti, piti i održavati higijenu usne šupljine. Pomoću tetovaže nacrtane su mu usne, pjegice i brada kako bi taj dio kože više nalikovao ostatku lica. Rezultati su dosta dobri i pomogli su Lewisovom samopouzdanju.

Ovo je jako pomoglo i Lewisovom odnosu sa sinčićem, koji je patio zbog očevog stanja. "Bio je tako uplašen da me nije mogao ni zagrliti. Znao je da je to tata, ali nije mogao shvatiti što nije u redu.", kaže Lewis. "Prije nego što sam se razbolio bili smo nerazdvojni, ali to je odjednom nestalo. Nisam mislio da ću to ikada više imati. Trebalo je puno, puno vremena da dođemo do ovoga gdje smo sada."

Lewis i njegova supruga sada su na čelu zaklade koja se bori za skupljanje novaca za kvalitetne proteze. Lewis nije dozvolio da ga bolest spriječi u uživanju u životu pa je skakao s padobranom, vozio kajak, a planira se popeti i na najviši vrh Etiopije.