BERNARDINAC je pasmina koja je poznata po vrlo mirnom, društvenom i privrženom karakteru. Svoju najveću slavu ova pasmina postigla je zahvaljujući svjetski poznatom filmu Beethoven.

U prošlosti se bernardinac koristio za čuvanje stada i lov na manje životinje. Prvi se put pojavio u Švicarskoj, u 17. stoljeću. Danas je on kućni ljubimac i najbolji čovjekov prijatelj.

Prepoznatljiv je po dugoj dlaci bijele boje i specifičnoj smeđoj traci na leđima. S obzirom na to da ima vrlo debelu dlaku, potrebno ju je redovito četkati i njegovati. Kao i svaki pas, tako i bernardinac zahtijeva mnogo pažnje, ljubavi i brige. U prosjeku teži i do 100 kilograma, dok su ženke ipak nešto lakše.

Što se tiče životnog vijeka ove pasmine, on iznosi od osam do deset godina.

Preci bernardinaca proslavili su se spašavanjem unesrećenih iz snježnih lavina. Njima u čast dignut je spomenik, napisane su brojne knjige i naslikane broje slike. Jednu takvu 1819. prilikom posjete Švicarskoj naslikao je Edwin Landseer, a prikazivala je bernardinca s bačvicom oko vrata.

Kako to već biva svatko je imao svoju teoriju zašto je psu na slici oko vrata stavio bačvicu. Tako je nastao mit kako se u istoj nalazio rum (ili neko drugo žestoko piće) kojom su se ljudi koje bi psi spasili grijali.

Današnji bernardinac nema više mnogo toga zajedničkog sa svojim slavnim pretkom Barryjem koji je spasio živote preko 40 žrtava lavina. Previše je težak i masivan da bi bio spasilački pas. Međutim, legendarni div do danas je zadržao urođenu spremnost za pomoć, dobrodušnost i ljubav prema djeci.