HIPERAKTIVNOST, impulzivnost i teškoće s održavanjem pažnje kod pasa ne moraju uvijek biti posljedica viška energije ili nedostatka treninga. Određeni obrasci ponašanja mogu nalikovati simptomima poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) kod ljudi, a sličnosti su zabilježene i u znanstvenim istraživanjima.

Veterinar Guy Sandelowsky izdvojio je nekoliko znakova na koje bi vlasnici trebali obratiti pažnju. Ipak, važno je naglasiti da se psu ne može jednostavno postaviti ljudska dijagnoza ADHD-a na temelju nekoliko ponašanja. Slični simptomi mogu imati različite uzroke pa je za procjenu potreban veterinar.

Četiri ponašanja na koja treba obratiti pažnju

Prvi je znak izražena hiperaktivnost. Ne radi se samo o živahnom psu koji voli trčati i igrati se, nego o stalnoj potrebi za kretanjem i teškoćama sa smirivanjem čak i nakon dovoljno aktivnosti.

Drugi je impulzivnost, odnosno reagiranje bez kontrole. Pas, primjerice, može naglo izletjeti prema cesti, nekontrolirano skakati na ljude ili teško čekati prije nego što nešto učini.

Treći znak su teškoće s održavanjem pažnje. Takav pas može imati problema s praćenjem naredbi ili vrlo brzo izgubiti interes tijekom treninga.

Tu je i izražena ometenost. Dovoljan je zvuk, pokret ili nešto drugo u okolini da pas potpuno izgubi fokus na ono što je do tog trenutka radio.

Takvo ponašanje samo po sebi ne znači da pas ima poremećaj nalik ADHD-u. Posebno kod mladih pasa velika količina energije, kratka koncentracija i impulzivnost mogu biti sasvim uobičajeni.

Prvo treba isključiti druge uzroke

Ako su takva ponašanja izrazito intenzivna, dugotrajna i otežavaju svakodnevni život psa i vlasnika, preporučuje se razgovor s veterinarom.

Prije nego što se razmotri poremećaj hiperaktivnosti i pažnje, potrebno je isključiti druge moguće uzroke promjena u ponašanju. Među njima mogu biti bol, anksioznost i određeni zdravstveni problemi.

Ako se utvrdi da je problem prvenstveno bihevioralne prirode, pristup može uključivati predvidivu dnevnu rutinu, dovoljno fizičke aktivnosti, mentalnu stimulaciju i trening temeljen na pozitivnom potkrepljenju. Interaktivne igračke, igre njuškanja i kraći treninzi također mogu pomoći psima koji teško održavaju koncentraciju.

U određenim slučajevima veterinar može razmotriti i terapiju lijekovima, no ona se primjenjuje tek nakon stručne procjene i nije nešto što bi vlasnici trebali pokušavati na svoju ruku.

Što kaže veliko istraživanje na više od 11.000 pasa?

Ideja da kod pasa postoje obrasci ponašanja slični ADHD-u nije nova. Istraživanje Sveučilišta u Helsinkiju na više od 11.000 pasa, objavljeno 2021. godine, proučavalo je hiperaktivnost, impulzivnost i nepažnju kod različitih pasmina.

Istraživači su utvrdili da su hiperaktivnost, impulzivnost i nepažnja češće zabilježene kod mlađih pasa i mužjaka, a uočene su i razlike među pasminama.

Među pasminama kod kojih su zabilježene više razine hiperaktivnosti i impulzivnosti bili su, primjerice, kern terijer, Jack Russell terijer i njemački ovčar. To, naravno, ne znači da će svaki pas tih pasmina imati takve probleme.

Istraživanje je pokazalo i povezanost tih osobina s drugim problemima u ponašanju, uključujući kompulzivno ponašanje, agresivnost i plašljivost. Više razine hiperaktivnosti i impulzivnosti zabilježene su i kod pasa koji su više vremena provodili sami kod kuće.

Zaključak za vlasnike stoga nije da svakog vrlo aktivnog ili neposlušnog psa treba smatrati psom s "ADHD-om". Ako je ponašanje izrazito, teško ga je kontrolirati i značajno utječe na svakodnevni život, vrijedi potražiti stručnu procjenu veterinara.