MNOGE zemlje imaju pasmine koje vuku porijeklo iz njihovih krajeva. Isti slučaj je i s Hrvatskom. Hrvatski kinološki savez priznao je ukupno sedam pasmina među koje se ubrajaju hrvatski ovčar, tornjak, istarski goniči oštre dlake i kratke dlake, posavski gonič, dalmatinski pas te mali međimurski pas popularno nazivan - međi.

Najpoznatiji i daleko najpopularniji je dalmatiner koji je prepoznatljiv po bijeloj dlaci s karakterističnim crnim točkama. Pasmina je, dakako, dobila ime po hrvatskoj pokrajini Dalmaciji. On je veseo i razigran pas koji je izrazito odan svojoj obitelji. Traži puna kretanja i pun je energije.

Tornjak je planinski pastirski pas koji je tek nedavno službeno priznata pasmina. Ima karakterističnu dugu dlaku s gustom poddlakom koja može biti raznih boja, ali uvijek na bijeloj podlozi. Žilavi su i izdržljivi, ali vrlo požrtvovno brane stado ili obitelj.

Posavski gonič koristi se za lov na sitnu i krupnu divljač. Potječe iz doline Save, po čemu je i dobio ime. Srednjeg je rasta s karakterističnim bijelim poljima na njušci, šapama i vrhu repa, dok je ostatak dlake većinom crveno-žut. 

Sigurno znate i za hrvatskog ovčara. Potječe od pasa koje su Hrvati donijeli migrirajući u ove krajeve. Vrlo je inteligentan i ima snažnu potrebu za ljudskim društvom. Srednje je visine s crnom kratkom dlakom na glavi i nogama, dok je na ostatku tijela duža, gušća i valovita.

Oba tipa istarskih goniča su vrlo veseli i razigrani s izrazitim lovačkim instinktom. Pogodni su za lov na sitniju divljač, pri čemu im ni najzahtjevniji tereni ne stvaraju poteškoće. Također su sve cjenjeniji kao kućni ljubimci, pogotovo za dinamične i sportske tipove ljudi.

Mali međimurski pas već se godinama uzgaja na sjeveru Hrvatske. Cijene ga kao psa čuvara na selu jer uništava glodavce, ali sve češći je stanovnik grada. Visok je svega 30 centimetara s ravnom, tvrdom i srednje dugom dlakom. Hrvatski kinološki savez priznao ga je 2010. godine, no još uvijek nije međunarodno priznata pasmina.