SIJEDA njuška i sporije šetnje nisu jedini pokazatelji da pas ulazi u stariju dob. Znakovi starenja često su suptilni i razvijaju se postupno, pa ih vlasnici ponekad primijete tek kada počnu značajnije utjecati na kvalitetu života ljubimca. Svaki pas stari svojim tempom i ne postoji točna dobna granica nakon koje postaje senior, no rano prepoznavanje promjena ključno je za razumijevanje njegovih novih potreba, piše AKC.

Kada se pas smatra seniorom?

Iako se često može čuti da psi postaju seniori sa sedam godina, to pravilo ne vrijedi za sve. "To je dob u kojoj veterinari obično počinju savjetovati vlasnicima da dovode pse na preglede dvaput godišnje i redovitije rade laboratorijske nalaze u sklopu preventivne njege", kaže dr. Ali Mason, veterinarka iz New Yorka.

Ona ipak ističe da je situacija u stvarnosti složenija. Budući da psi stare postupno, mnogi veterinari radije se vode očekivanim životnim vijekom pojedine pasmine. Većina se slaže da pas ulazi u seniorsku dob kada dosegne posljednju četvrtinu svog životnog vijeka. Primjerice, labrador retriver, koji u prosjeku živi 11 do 13 godina, mogao bi se smatrati seniorom s osam ili devet godina.

Utjecaj pasmine i veličine na starenje

Na brzinu starenja utječu pasmina, veličina, genetika, način života i opće zdravstveno stanje. "Psi većih pasmina u pravilu ne žive dugo kao mali psi", objašnjava dr. Mason i dodaje: "Zbog toga je njemačka doga od devet godina obično u znatno starijoj životnoj fazi nego čivava iste dobi".

Dr. Sarah Crain sa Sveučilišta Tufts navodi da je jedan od razloga u većim metaboličkim potrebama velikih pasmina, što znači da njihovo srce i drugi organi moraju raditi intenzivnije. Velike i gigantske pasmine također su podložnije problemima s kretanjem zbog većeg opterećenja tijela, posebno zglobova.

Male pasmine tako postaju seniori između osme i dvanaeste godine, dok gigantske pasmine u tu fazu mogu ući već sa šest ili sedam godina.

Fizičke i bihevioralne promjene

Budući da se promjene povezane sa starenjem pojavljuju polako, lako ih je previdjeti. Dr. Crain savjetuje da povremeno zamolite prijatelja ili člana obitelji da objektivno promotri psa jer mogu uočiti detalje koje ste propustili. Uobičajeni znakovi starenja su ukočenost, promjene u hodu, pojačana potreba za snom, manjak energije, promjene tjelesne težine te otežano penjanje ili skakanje.

Ponekad se smanjuje entuzijazam za šetnje i igru, a mogu se javiti i slabljenje sluha ili vida. Psi često vješto skrivaju bol, pa je važno pratiti i suptilne promjene u mišićnom tonusu, jer se artritis i drugi uzroci kronične boli mogu razvijati neprimjetno.

Promjene u ponašanju mogu upućivati i na kognitivni pad, odnosno demenciju. Znakovi uključuju zbunjenost, dezorijentaciju, nemir noću, besciljno hodanje te zaboravljanje naučenih pravila, poput obavljanja nužde vani.

Uloga veterinara u praćenju starenja

Dr. Crain preporučuje preglede kod veterinara jednom do dvaput godišnje kako bi se potencijalni problemi otkrili na vrijeme. "Često objašnjavam klijentima da starost sama po sebi nije bolest. Međutim, zbog utjecaja starenja na organe i kostur, raste vjerojatnost za razvoj različitih poremećaja", kaže ona.

Veterinar može pratiti promjene u pokretljivosti, težini, vidu, zdravlju zubi, krvnoj slici i kognitivnim funkcijama. "Za pokretljivost često počinjem s dodacima prehrani koji nemaju puno nuspojava, poput ribljeg ulja, glukozamina i hondroitina, a ponekad i s blagim lijekovima protiv bolova", kaže dr. Crain.

Dodaje kako je riblje ulje korisno i za mozak pa ga preporučuje svakom starijem psu za održavanje mentalne oštrine. Dr. Mason naglašava važnost održavanja zdrave tjelesne težine. "Ako održavate starijeg psa vitkim, možete mu poboljšati pokretljivost, smanjiti bol i podržati endokrino i metaboličko zdravlje", poručuje.

Kako starijem psu olakšati život

Aktivnosti starijeg psa trebale bi uključivati manje fizičkog opterećenja i više mentalne stimulacije. Preporučuju se kraće šetnje s puno prilika za njuškanje, slagalice s hranom i lagane igre učenja. "Sve što im omogućuje nova iskustva, čak i ako su to samo novi mirisi, dobro je za njihov mozak", objašnjava dr. Crain.

Svakodnevni život psu se može olakšati i jednostavnim prilagodbama u domu, poput postavljanja udobnijih ležajeva, protukliznih podloga i rampi za lakši pristup povišenim mjestima. Redoviti pregledi, iskreni razgovori s veterinarom o uočenim promjenama i nekoliko prilagodbi kod kuće mogu značajno pridonijeti udobnosti vašeg psa.

Ako vas bilo što brine, ne ustručavajte se kontaktirati veterinara, koji je najbolji saveznik u osiguravanju zdravog i dostojanstvenog starenja vašeg ljubimca.