U SURADNJI s Yugopapirom donosimo tekst o stipendiranju učenika i studenata u Jugoslaviji.

Svibanj 1973.: Jedna lijepa, humana ideja, postaje stvarnost. Iz sredine u kojoj je radnička solidarnost prerasla u tradiciju, iz Majdanpeka, ponikla je inicijativa da se iz posebnog fonda stipendira oko deset tisuća siromašnih mladih ljudi, prvenstveno iz radničkih i seoskih obitelji.

Ovaj Fond dobio je i nosi naziv "Titov fond - mladim radnicima". Fond u sebi sadrži intenciju da se uklone razlike u mogućnostima obrazovanja djece imućnih i siromašnih roditelja i da mladim talentiranim radnicima pruži šansu za dalje školovanje.

Titov fond za školovanje mladih radnika i radničke omladine bit će konstituiran potpisivanjem društvenog dogovora na nivou Federacije 25. svibnja, na 81. Titov rođendan.

Prema sadašnjim analizama, skoro na svim fakultetima u zemlji, vrata visokoškolskih ustanova "najšire su otvorena" mladićima i djevojkama iz obitelji čiji su roditelji inženjeri, doktori, profesori, arhitekti, ekonomisti, znači ljudi s visokom stručnom spremom, zatim djeci stručnjaka, službenika, rukovodilaca.

Za radničku djecu i djecu sa sela može se slobodno reći da su fakulteti i akademije samo "odškrinuli vrata". Toj omladini, kao da je san za stjecanje fakultetskog obrazovanja prilično dalek.

Jednaki uvjeti

"Titov fond - mladim radnicima" trebao bi, prema zamisli, doprinijeti otklanjanju nejednakih uvjeta školovanja. O motivima za pokretanje i realizaciju ideje o osnivanju fonda, koju su dali komunisti Majdanpeka, razgovarali smo s Dragoljubom Dragošanom, sekretarom Općinskog komiteta Saveza komunista Majdanpeka.

"U trenutku kada smo došli na ovu pomisao, a bili smo sigurni da je to i želja druga Tita i milijuna mladih u našoj zemlji, nismo oklijevali. Prionuli smo na rad tijekom prošle godine, želeći time dati svoj doprinos proslavi 80. rođendana druga Tita. U ime više od 13 tisuća radnika Bora, Negotina i Majdanpeka, Općinski komitet u Majdanpeku poslao je pismo drugu Titu s molbom da i on sa svoje strane da podršku osnivanju ovog Fonda."

Izraz solidarnosti

Dragoljub Dragošan s ponosom nam je pokazao odgovor druga Tita, u kojem stoji da se on u potpunosti slaže s ovom inicijativom, ocjenjuje je kao dobru i korisnu i predlaže da odgovarajući faktori naprave sve ono što je potrebno da bi se realizirala. Odgovor druga Tita bio je krupna podrška radnicima i komunistima da se bore za ostvarenje ove zamisli.

I Predsjedništvo SKJ-a na svojoj prošlotjednoj sjednici odlučilo je kao jedan od osnivača sudjelovati u formiranju Titovog fonda za stipendiranje mladih radnika i radničke djece.

"Prema namjeni i dogovorima ovaj Fond ima trajan, općejugoslavenski karakter i izraz je solidarnosti radničke klase Jugoslavije u jednom veoma osjetljivom pitanju kao što je osiguranje jednakih uvjeta za školovanje siromašnih, a talentiranih mladića i djevojaka iz radničkih i seoskih obitelji", nastavlja Dragoljub Dragošan.

Prema zamisli, u ovaj Fond ulijevaju se sredstva svih privrednih, društvenih i političkih organizacija iz cijele zemlje i usmjeravaju se po utvrđenom redu i pravilima Fonda. Sredstva se okupljaju po republikama i pokrajinama kao i u Saveznom fondu. Odatle, prema potrebama, plasiraju se za stipendiranje oko deset tisuća mladića i djevojaka iz svih republika i pokrajina.

Kakva mjerila?

Svim fondovima, prema preporukama - rekao nam je Dragošan - rukovode isključivo radnici iz proizvodnje, što sprječava bilo kakvu nenamjensku upotrebu novca.

Zanimljivo je i pitanje kako se odobravaju stipendije mladim radnicima. Prije svega, vodi se računa o socijalnom položaju obitelji učenika ili mladog radnika, a posebno o njegovom uspjehu u školi - talentu i ambicijama. Prijedlog za stipendiranje daju neposredno radne organizacije, škole i općine. 

Znači, odlučujući kriterij za dobivanje stipendije je potreba pojedinih sredina za stručnim visokokvalificiranim fakultetski obrazovanim radnim ljudima, što u krajnjoj liniji predstavlja interes svih radnih organizacija u našoj zemlji. Dakle, hoće li netko dobiti stipendiju - zavisi od njegovog uspjeha u školi, talenta, od njegovih materijalnih mogućnosti. Zamišljeno je, također, da se fondacija brine o školovanju svih štićenika od završetka osnovne škole do stjecanja diplome na fakultetu.

Akcija komunista Majdanpeka naišla je na široku podršku u čitavoj jugoslavenskoj javnosti.

"Vašu Inicijativu, kao dobru i veoma korisnu, prihvatili su svi predstavnici radnih organizacija u našoj općini", piše grupa komunista iz Sjenice.

"Toplo smo pozdravili vašu inicijativu i spremni smo da aktivno surađujemo u ovoj plemenitoj akciji", pisali su radnici hidrocentrale Đerdap.

"Ovaj Fond je doživio izuzetnu čast da među njegovim prvim utemeljiteljima bude predsjednik Republike, drug Tito, što je vidan dokaz da su rukovodioci i radnici najvećeg rudnika bakra u Europi Titove riječi o jedinstvu i solidarnosti radničke klase naše zemlje pretvorili u djelo", piše Miloš Ljumović, nastavnik Tehničkog školskog centra u Boru.

Tako su iz cijele zemlje najprije počeli pristizati pozdravi: od radnika iz Bosne i Hercegovine, rudara iz Velenja, mladih iz svih republika i pokrajina, a zatim i materijalna sredstva.

Brojni prilozi

Među prvima predsjednik Tito je uplatio na račun Fonda 20 tisuća dinara. Narodni heroj Ilija Babić iz Sarajeva priložio je Fondu 25.000 dinara. Od svoje skromne mirovine Katarina Lapuh iz Zagreba je na račun Fonda uplatila 415 dinara, Veljko Begović iz Beograda priložio je 6000 dinara.

Među onima koji su odmah po ustanovljenju žiro računa Fonda izvršili uplatu su Dragan Knežević iz Smedereva, dr. Jovan Marjanović, Božidar Katić, Zvonko Štaubringer te Beograđani M. Popović i Smilja Matić, Danilo Tranpuž iz Dubrovnika i mnogi drugi. Uplate, inače, stalno stižu od građana širom zemlje.

Uz pojedince nisu izostale ni društveno-političke i radne organizacije. Tako je Predsjedništvo SKJ-a uplatilo 101.000 dinara, Savezna konferencija SSRNJ 51.000, RTV Bor dao je 100.000 dinara i nagradu AVNOJ-a, a Rudnik bakra u Majdanpeku, gradu gdje se začela Ideja o fondu, priložio je također 100.000 dinara.

Tako je jedna plemenita akcija krenula svom silinom.

Tako se omogućuje mladim ljudima da radom i učenjem zauzmu mjesto prema svom znanju i sposobnostima, a to je upravo ono što treba da im pruži jedno socijalističko društvo. O društvenoj koristi formiranja jedne ovakve institucije ne treba, dakle, posebno govoriti.

Mladim radnicima, prvenstveno djeci iz radničkih obitelji, skromnijih materijalnih mogućnosti, omogućit će se na ovaj način ono o čemu su ranije samo mogli sanjati, jer im roditelji nisu bili u stanju da iz obiteljskog budžeta odvoje i sredstva za školovanje. Oni će time zauzimati i kvalitativno drugačiji položaj u društvu.

Zbog toga i nije čudo što je majdanpečka inicijativa dobila podršku u svim krajevima zemlje. Zbog toga se mora vjerovati da će sredstva i dalje, i u još većem obimu, pristizati.

Napisao: Dragoljub Jović (Ven, 1973.)