Foto: Index

MOJ SI je muž ovih dana zamislio da bi baš bilo super da si nabavimo tovara. Da, tovara. Ne još jednog psa, mačku, papigu…zapeo je za tovara. Misli si on da bi tovar super izgledao u našem dvorištu. Valjda nam treba da zajedno odjašemo u suton…

Osim tovara došao je na ideju izgradimo još jednu šupu, sadimo travu za potrebe lokalnog tržišta (jer je eto, potreba velika) i da odemo na Bali, iako sada nemamo para ni za kamperski vikend u Selcu. I da, nužno mu je potrebna motorna pila! Jer eto, vani treba svašta piliti..

Sretan je jer dobije

A ja si mislim da bi baš bilo super da napokon zove majstora zbog pokidane perilice za suđe. Kad smo se vjenčali pitala sam ga da si posloži listu prioriteta od najbitnijeg prema najmanje bitnom – hrana, seks ili spremljena kuća. Gospe moja, kako sam bila naivna…Sada, s poslom, djecom, dvorištem i bez perilice za suđe trebao bi biti sretan da dobije hamburger sa štanda na plastičnom tanjuru i da se nakon toga naguzim i kažem mu da navali. Ali ja se trudim. Nedostatku perilice unatoč, ja se trudim. Pod tim mislim da sam uvijek uređena na strateškim mjestima, dok u isto vrijeme mogu imati obrve koje nisu vidjele pincete od božićnih blagdana i frizuru kao da mi je uzor frontmen Atomskog skloništa.

I on je sretan jer dobije, a ja sam sretna jer ne mari za moj friz, obrve ili činjenicu da već treći dan jede grah.

On je sretan čak i ako ujutro imam zadah koji bi nokautirao sve u radijusu 2 metra. Čak i ako me napala gljiva. Mislim da žena može biti sigurna da ju muškarac zaista jako želi ako mu ne smeta takva vrsta upale. Iskreno, ni sama sebe tada ne bi. Ali dam čak i tada jer sam, eto, darežljiva i volim svršavati. Uglavnom, ako nema gripu ili, šta ja znam, kugu, on je uvijek za i uvijek raspoložen.

Plače nakon seksa

Moja draga prijateljica je, kako sama tvrdi, isto uvijek raspoložena za seks. I sada ima novog dečka. Ne prestaje pričati o njemu. On je super macho frajer koji ju vodi po egzotičnim lokacijama, vozi nabrijan auto, ima super posao i jako joj je zgodan. Možda bi se moglo reći i da je objektivno zgodan, ali šta da radim kad imam oči samo za muža (znam, bljak). Skroz se zovu ''dušo, ljubavi, cvjetiću, buhtlice'' i ostale baljezgarije. I sve je to odlično i super, ali ima jedna kvaka (njoj za sada ne smeta ili samo to kaže, ali ja bi valjd na njenom mjestu počela vrištat od smijeha i valjat se po podu. Barem prvi put kad bi se to dogodilo jer reagiram naglo).

Uglavnom, nakon svakog seksa, tip plače. Plače ko' kišna godina, neutješno, onako jecajući. Svaki put! I ona ga uredno tješi, grli, mazi i ljubi nadajući se kako će se s vremenom sve to promijeniti. Nema nekog posebnog razloga zašto plače, nema nešto što bi ona mogla reći ili učiniti da prestane. Tako joj barem on kaže jer su druge žene prije nje također probale izaći na kraj s tom nemilom i nedragom rijetkom postseksualnom nuspojavom.

Pitam se do kada joj neće smetati? Hoće li se uskoro poslije seksa početi osjećati kao da ga je istukla, a ne poševila? Hoće li imati napade panike svaki put kad čuje ''Suze liju plave oči'' ili ''Suze nam stale na put''?

Svršavanje spašava život

Moj muž ima osebujan način na koji me oraspoloži čak i kad vidi da napola spavam ili me mater ubila u pojam nekim monologom (iz ponude maminih monologa izdvajamo: a). kako cijeli život trpim tvog ćaću, b.) što nisam otišla na fakultet umjesto da sam se udala ili c) moj ćaća mi ništa nije dao za miraz.

U takvim trenucima on nabaci statistiku. Jučer sam tako doznala da se ženama 70 posto smanjuje rizik od srčanog i moždanog udara ukoliko svrše barem tri puta tjedno. Tako da se on zapravo brine za moje zdravlje i sveopću dobrobit.

Uglavnom, majstor za perilicu nas je oprao za 1200 kuna. Mogli smo platiti dosta dana u Autokampu Selce. Ili kupiti rabljenu motornu pilu. Ne znam koliko bi nas izašao tovar…