Foto: Fanpop, JLP

Bila je najtraženija glumica svijeta, vladala je filmovima i utjecajnim muškarcima, postavila je standarde platinastih plavuša, igrala se vlastitim seksepilom u svrhu najkvalitetnijeg marketinga, ostavila je vječni pečat na Hollywoodu, danas je jednako velika ikona kao i na vrhuncu karijere: prošlo je pedeset godina od smrti Marilyn Monroe, ali njezin duh živi dalje. Kako je naočigled obična djevojka Norma Jeane Baker postala vječna Marilyn Monroe?

Sirotište u Los Angelesu

Marilyn se rodila 19. lipnja 1926. kao Norma Jeane Mortenson u Los Angelesu, a njezina baka ju je dala krstiti pod imenom Norma Jeane Baker. Majka je nije mogla odgajati, pa ju je dala u sirotište, gdje je živjela do sedme godine. Nakon toga majka joj se nakratko vratila, ali ju je potom još jednom napustila, nakon živčanog sloma. Mnogo je tuge u obiteljskoj povijesti Marilyn Monroe, majka je bila depresivna, a njezin ujak i pradjed su počinili samoubojstvo vješanjem. Marilyn je provela većinu djetinjstva kod skrbnika te je promijenila čak 12 skrbničkih obitelji. Sirotište Hollygrove, u kojem je provela dio života, danas ima muzej u hodniku posvećen glumačkoj ikoni, iako je ne spominju u službenoj povijesti.

Kad je napunila šesnaest godina, udala se za susjeda, 21-godišnjeg Jamesa Doughertyja, kako bi izbjegla ostanak u sirotištu i selidbu kod još jedne skrbničke obitelji. Ostali su u braku četiri godine. Marilyn je imala i sestru, za koju nije znala dok nije napunila dvanaest, a sestra Berniece Baker Miracle devetnaest godina. Nakon upoznavanja, ostale su u kontaktu čitav život, a Marilyn je sestri ostavila deset tisuća dolara u oporuci. Berniece je 1994. napisala knjigu "My Sister Marilyn", koja je postala best-seller.

Od pin-up djevojke do glumice

Dok je njezin suprug Dougherty služio vojni rok u marincima, tadašnja Norma Jeane je radila u tvornici aviona i municije, gdje je farbala avione. Tada su je primijetili fotografi časopisa za američke vojnike, i Norma Jeane je ubrzo postala popularna manekenka, prešla iz brinete u plavušu te se često pojavljivala na naslovnicama. Ubrzo ju je zamijetio agent 20th Century Foxa Ben Lyon, koji je u njoj vidio novu Jean Harlow, i nakon nekoliko tjedana planiranja smislili su novi imidž i ime za Normu – Jeane Monroe. Ipak, Jeane je bilo relativno često ime i Lyon je predložio Marilyn, kombinaciju imena Mary i Lynn, što se Normi Jeane inicijalno nije svidjelo, ali ime je bilo originalno i lako pamtljivo zbog inicijala "M.M.".

Ostalo je povijest. Marilyn je postala glumica studija Fox. U početku je glumila u manjim filmovima te je paralelno s glumačkom karijerom studirala književnost i umjetnost u Los Angelesu, ali njezin hiper-seksualizirani imidž gurnuo ju je pod glavni fokus Hollywooda i počela je glumiti u većim projektima, počevši od "All About Eve", s Bette Davis u glavnoj ulozi. Fox je htio Marilyn u laganim komedijama, što je kulminiralo hitovima "Gentlemen Prefer Blondes" i "The Seven Year Itch". Do 1953. Marilyn je postala velika filmska zvijezda. Upravo tada Hugh Hefner je izdao prvi broj Playboya i na naslovnicu je stavio Marilyn Monroe. Hefner je, naime, uspio kupiti zaboravljene nage slike Marilyn iz 1949. te ih je objavio u prvom Playboyu. Skandala nije bilo, jer je Marilyn opušteno priznala da je pozirala gola na početku karijere, dok je živjela u oskudici, i na taj način sačuvala karijeru.

Ozbiljne ambicije i ljubomorni muž DiMaggio

Marilyn nije htjela glumiti u "komedijicama" i imala je dobar um za marketing te je čak osnovala vlastitu produkcijsku kuću i uspjela dogovoriti ozbiljnije projekte s Foxom. Prva ozbiljna uloga, u filmu "Bus Stop", donijela joj je Zlatni globus. Fox je morao pristati na njezine uvjete, jer je bila najtraženija glumica svijeta, a Marilyn je znala kakvu moć ima. Ipak, iza kulisa, njezin svijet je uglavnom bio u rasulu, a brzi uspon slave donio joj je depresiju, poremećaje u prehrani te nestabilne veze.

Bejzbolaški velikan Joe DiMaggio ju je obožavao, oženili su se, ali on je bio suludo ljubomoran. Na premijeri "The Seven Year Itch", kada je Marilyn pozirala za danas kultne slike, gdje stoji iznad šahte dok joj vjetar diže suknju, otkrivajući gaćice, bio je jedan od trenutaka kad je DiMaggio najviše kipio, a nakon premijere žestoko su se posvadili. Bili su vjenčani samo jednu godinu, ali veza je trajala duže, dok urbana legenda kaže kako su se nedugo prije njezine smrti trebali ponovno vjenčati. DiMaggio je nakon razvoda prestao piti i počeo se zanimati za umjetnost, čak je s Marilyn čitao poeziju u njezinim zadnjim godinama. Nikad je nije prebolio i slao je ruže na njezin grob tri puta tjedno, dvadeset godina nakon njezine smrti.

Miller, Kennedy i mentalna kriza

Nakon DiMaggia udala se za dramaturga Arthura Millera, a to je početak problematičnog dijela njezina života i prerane smrti. Od Millera se razvela godinu dana prije smrti, kada su kolale glasine da će se vratiti DiMaggiju, ali i da je ljubavnica predsjednika Kennedyja, što je izgledalo posve očito dok mu je pjevala na rođendanskoj proslavi. Bilo je to tri mjeseca prije njezine smrti. Haljina koju je tada imala na sebi prodana je na aukciji 1999. godine za više od milijun dolara.

Nakon ozbiljnog filma "Bus Stop", najveći hit je postigla krajnje neozbiljnim naslovom, komedijom "Some Like It Hot", koja se i danas smatra standardom glazbenog humora na filmu. Jack Lemon i Tony Curtis bili su joj izvrsni partneri na velikom ekranu, a redatelj Billy Wilder bio je osobito oduševljen njezinim nastupom, koji joj je priskrbio Zlatni globus za najbolju glumicu u komediji ili mjuziklu. Film je bio nominiran za šest Oscara. Njezin posljednji film je "The Misfits" redatelja Johna Houstona, ali to je snimanje svima prošlo daleko manje ugodno od "Neki to vole vruće", jer je Marilyn često izbivala zbog bolovanja, a bolovanje je značilo depresiju, ovisnost o tabletama i poremećaj u prehrani.

Nagli kraj života zvijezde

Dana 5. kolovoza 1962., Marilyn Monroe pronađena je mrtva u svojoj rezidenciji u Brentwoodu, a autopsija je utvrdila uzrok smrti kao "akutno trovanje barbituratima, posljedice vjerojatnog suicida". Teorije zavjere o njezinoj smrti i dalje žive, posebice ona da ju je klan Kennedyjevih dao smaknuti zbog afere s predsjednikom.

Zadnjih godinu dana života, Marilyn je među filmašima bila znana kao glumica s kojom je teško raditi, a zbog alkoholizma i tableta je dobrovoljno otišla na rehabilitaciju, odakle je često bila u telefonskom kontaktu s DiMaggiom. Posljednji film koji je snimala jest "Something's Got to Give", s Dean Martinom, ali taj naslov nikad nije dovršen, iako je objavljena verzija s 37 minuta snimljenog materijala. Redatelj Henry Weinstein se sjeća kako je Marilyn na snimanje došla pod virozom, često je imala temperaturu i kroničnu upalu sinusa, ali glavni je problem bio njezino psihičko stanje i strah od izlaska pred kamere: "Malo ljudi iskusi prestravljenost. Prođemo kroz anksioznost, nesretnost, slomljena srca, ali to (ponašanje Marilyn na setu) bila je čista prestravljenost", izjavio je.

Vječna filmska ikona

Marilyn Monroe bila je daleko više od tupave plavuše koju je često glumila u filmovima. Od siromaštva i sirotišta uspjela se izboriti za tron na samom vrhu filmske industrije, ali taj proces ju je istrošio, mentalno i fizički. Voljela je umjetnost, najdraži slikar joj je bio Goya i planirala je dugotrajnu i ozbiljnu karijeru glumice i producentice. Čitav život je posjećivala psihijatre te je uvijek sa sobom imala osobnu trenericu glume koja ju je pripremala za scene.

Psihijatrica Marianne Kris bila je njezina glavna nasljednica, a ona je kasnije 25 posto ostavštine Marilyn Monroe ostavila klinci za djecu Anna Freud u Londonu. Obitelj njezinog profesora glume Leeja Strasberga dobila je 75 posto imovine. Strasberg je bio odgovoran za njezin prelazak na ozbiljne filmove i veoma ju je cijenio: "Radio sam sa stotinama i stotinama glumaca i glumica i od svih samo se dva imena ističu. Prvo ime je Marlon Brando, drugo ime je Marilyn Monroe".
Kroz karijeru koja je trajala prekratko i završila naglo i tužno, Marilyn zauvijek ostaje ikona pop kulture te neizostavan dio filmske povijesti.