Foto: Shutterstock, Wikipedia

ŽIVIMO u vremenu u kojem je televizija medij koji izumire, ali unatoč tomu nitko ne može osporiti da je svojim pojavljivanjem u domovima diljem svijeta u potpunosti promijenila navike i živote milijuna ljudi.

I još danas možete starije generacije čuti kako negoduju da su oni kao djeca odrastali na svježemu zraku, loveći gliste i igrajući graničara, ali ako zastanete i malo razmislite shvatit ćete da vam je uistinu teško zamisliti život bez TV-a ili, tko se usuđuje takvo što i spomenuti, bez računala i smartphonea.

Svima nam je jasno da smo postali pretjerano komotni i da bismo se, da nas na to natjeraju životni uvjeti, vjerojatno jako brzo snašli, ali ako ste u proteklih, recimo, pet godina i u jednom trenutku ostali bez struje kod kuće u večernjim satima koji su rezervirani za odmor, pojam "panika" vjerojatno je dobio sasvim novi smisao.

Dakle, što su ljudi stvarno radili prije nego što je postojala televizija? Početkom 20. stoljeća u Hrvatskoj vjerojatno vrijeme provodili na moru ili u poljima, nemajući vremena za bilo što drugo osim za rad, ili se okupljajući na raznim lokacijama kako bi se družili, ali Mental Floss je na jednom mjestu sakupio uistinu bizarne načine na koje su zapadnjaci "ubijali" vrijeme davno prije nego što su se domogli fotelja i malih ekrana.

1. Javna seciranja

Prije jako puno godina, u 14. stoljeću, popularna su bila javna seciranja ljudskih trupala i to zahvaljujući naprecima u znanosti i novim crkvenim i državnim zakonima. Ona su se isprva održavala u manjim sobama ili kućama za šačicu studenata medicine, da bi gotovo preko noći prerasla u morbidna masovna okupljanja.

U brojnim su europskim gradovima otvarana posebna "kazališta anatomije" koja su primala i do 1000 ljudi, a karte su bile skuplje što je tijelo bilo zanimljivije. Najskuplje karte prodane su Hanoveru - da bi se svjedočilo seciranju žene koja je umrla trudna. Ovi su se događaji u većini gradova odvijali tri do četiri puta godišnje, toliko se često moglo doći do tijela.

2. Gledanje kako ljudi napuhuju velike balone

Gledanje kako se napuhuje veliki balon bio je vrlo popularan oblik zabave još od prvog leta balonom 1783. godine. Punjenje prvog balona, koje je trajalo nekoliko dana, privuklo je dotad neviđen broj ljudi na jedno mjesto. Gledatelja je bilo toliko da su ugrožavali proces pa je balon tajno premješten dan prije polijetanja. Prva uzlijetanja u kojima su sudjelovali ljudi u Francuskoj privukla su i do 400.000 ljudi.

3. Vožnja pokretnim stepenicama

Prve pokretne stepenice potpuno su oduševile ljude, budući da nikad nisu vidjeli ništa slično. Jesse W. Reno patentirao je ideju 1892. godine, a do 1896. prvi je primjerak postavljen - za zabavu u zabavnom parku na Coney Islandu. Te su se pokretne stepenice razlikovale od današnjih po tome što se u njima sjedilo u odjeljcima, ali princip je bio isti. U parku su bile izložene samo dva tjedna, ali u tom periodu na njima se provezlo 75.000 ljudi.

Takav je prototip potom premješten na bruklinski most za probu. I tamo je bio popularan pa je početkom 20. stoljeća prevezen na parišku izložbu Paris Exposition Universelle, gdje je osvojio prvu nagradu. Nedugo nakon toga tvrtka Otis kupila je patent i počela proizvoditi pokretne stepenice.

4. Fotografiranje samih sebe

Dobro, ovo ne zvuči tako nepoznato, iako je još uvijek čudno. Razlika između prošlih i sadašnjih "selfijea" je u tome što su ove iz prošlosti popularizirale kabine za fotografiranje. Usavršio ih je ruski imigrant u Americi, Anatolo Josepho, koji je ujedno napravio i prvu koja je u radila bez ljudske asistencije.

Otvorio je studio na Broadwayu 1925. postavio unutra kabinu za fotografiranje i skupljao novac. Nakon vrlo kratkog vremena dnevno je njegov aparat upotrebljavalo i do 7500 ljudi. Prema izvještaju Timea iz 1927. u prvih šest mjeseci od postavljanja kabine posjetilo ju je više od 280.000 ljudi.

5. Buljenje u petorke

U trenutku kad su se petorke Dionne rodile u Kanadi 1934. godine nitko nije znao da je to moguće. Ali, ne samo da je bilo moguće, nego su bebe Yvonne, Annette, Cecile, Emilie i Marie rasle naočigled (naciji) unatoč tomu što su rođene dva mjeseca prerano. Njihovo postojanje toliko je šokiralo ljude da su novine plaćale goleme iznose za njihove fotografije. Kad su imale godinu dana njihov je otac potpisao ugovor i izložio ih na Svjetskom sajmu u Chicagu.

Roditeljima su ubrzo oduzete jer je država odlučila da je to previše djece da bi se o njima odjednom brinulo. Smještene su u dom preko puta obiteljske kuće, gdje su doslovno postale izložbeni primjerci. U 10 godina (nakon čega su vraćene roditeljima) procjenjuje se da je tri milijuna ljudi (do 3000 na dan) prošlo kroz Quintland, kako se nazivalo kuću u kojoj su boravile. Posjetitelji su ih gledali kako se igraju, jedu, spavaju - sve kroz jednosmjerne prozore. Petorke su bile daleko najpopularnija turistička atrakcija u to doba u Kanadi, privlačeći više turista od slapova Niagare. U posjet su im stigli i brojni slavni, uključujući Clarka Gablea, Jamesa Stewarta, Bette Davis, Jamesa Cagneyja, Mae West i buduću kraljicu Elizabetu II.