Melodije hrvatskih nogometnih izbornika: Treba li se Igor Štimac vratiti pjevanju?

Foto: Guliver/Getty Images

OVIH dana još jedan neuspjeh hrvatske nogometne reprezentacije puni stupce, a nakon dva domaća poraza u posljednja četiri mjeseca mnogi tvrde kako je vrijeme da izbornik Igor Štimac promjeni posao i vrati se komentiranju utakmica.

I dok je realno očekivati da će nizanje poraza natjerati navijače da u pitanje dovedu sposobnost izbornika i predlože mu povratak za mikrofon, jedno je sigurno - nitko ga neće tražiti da stane za mikrofon i zapjeva.

Naime, Štimac je samo jedan u nizu domaćih izbornika koji su se (neuspješno) okušali u svijetu glazbe, a mi ćemo vas podsjetiti na sve one bizarne pokušaje koji su se naredali svih ovih godina.

Igor Štimac



Jedan od najvećih glazbenih failova na glazbeno-nogometnoj sceni svakako je suradnja grupe Bohem i Igora Štimca. Međutim, kako to i inače biva s ovim tipom stvaralaštva čija je jedina funkcija kapitalizirati nogometno ludilo, ponekad se dogodi da neka pjesma zaživi i bude prihvaćena u seoskim diskotekama i na radio postajama koje ciljaju na publiku koja zalazi u seoske diskoteke. Upravo se to dogodilo grupi Bohem kojoj je ovo i najveći hit (iako, ne bi bilo fer ne spomenuti i veliku suradnju Bohema i Višnje Pevec).


Štoviše, Zvone Bohem toliko je ponosan na ovu suradnju da je 2012. odlučio obnoviti sjećanje na ono što kolektivno pokušavamo zaboraviti i snimio načelno istu pjesmu, ali ovog puta nije mogao ubosti izbornika već je odluka pala na Bernyja i Taza Solda koji su ovoj komadini trasha dali ono što pjesma prije nije imala - još dva lik koji u studiju nose sunčane naočale.


Otto Barić



Svestrani Otto Barić, Otto Maximall ili Otto Nacionale svojevremeno je bio toliko aktivan na zabavnoj sceni da su se mnogi s pravom zapitali kada uopće pronalazi vremena baviti se nogometom. Izbornik je očito iskoristio medijski trenutak da svijetu pokaže da nije u stanju voditi samo reprezentaciju već i uspješnu glazbenu karijeru.

Nažalost, danas je, čak i u bespućima YouTubea, teško pronaći sve one ganutljive Ottove starogradske popevke, ali sretnici koji nabasaju na njegovu suradnju s Kraljevima ulice, s kojima je snimio i album "Naprijed Hrvatska", znaju da je "Ak sam ti srčeko ranil" predivan trash biser koji postaje još sjajniji kada vidimo da je popraćen slikama Erica Cartmana na kojeg je izbornikov vokal mnoge podsjetio.


Slaven Bilić



Slaven Bilić, kao najmlađi član ovog kluba sentimentalaca, ujedno je i najžešći po glazbenom izričaju. U isto vrijeme, njegovo bavljenje glazbom pojavilo se puno prije uloge izbornika, ali mnogima se na radaru pojavio kada je s Rawbauom snimio navijačku pjesmu maštovita naslova "Vatrena ludilo".

Bilić, za razliku od kolega, nije pjevao, ali stihovi pjesme posebno su se urezali u sjećanje mnogih koji su narednih godina pokušali izvući neki novac snimanjem navijačkih himni. Naime, brojni su glazbenici nakon ovog zaključili da je jednostavno nemoguće snimiti "navijačku" ako barem jednom ne iskoristite riječ "vatreno" jer ako nije vatreno, nije vrijedno spomena.  

Miroslav Ćiro Blažević



I nakon što smo nabrojali sve ove "amatere", vrijeme je da se pozabavimo "njuškom". Naime, u žanru "izborničkog popa", Ćiro Blažević svakako je najproduktivniji autor i dovoljan je jedan pogled na njegov bogati opus da vam postane jasno kako je jedini Ćirin kriterij kod izbora glazbenih suradnika: "Ako me pozovu".

Ćiro se pojavio na nevjerojatnom broju navijačkih i inih pjesama, a zajedničko im je da glazbenici Ćiru očito doživljavaju i koriste kao maskotu koja se pojavljuje i izgovara nešto "ćiroidno". 

Od repera, preko rokera, pa sve do šansonijera, Ćiro Blažević je glazbeno-nogometna institucija. Savršen za situacije kada istovremeno pokušavate prodati, dirnuti i nasmijati. Štoviše, njegove suradnje ne staju samo na loptom inspiriranom stvaralaštvu već sežu i puno dalje. To je prepoznao i Niko Bete koji je u svom nevelikom hitu "Povratak" odlučio objediniti vokalne snage Marijana Bana, Božidara Alića i Ćire Blaževića te ih sve potrpati u pjesmu na kojoj iskorištava njihov najveći adut - vještinu repanja. Zašto su se odlučili baš za rap, nikad nećemo znati, ali jedno je sigurno - ovakav trash ne smije proći nezapaženo.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara