Najzabavnija pitanja za hrvatske svećenike: Može li vjernik biti nudist? Kupuju li se sakramenti?

Najzabavnija pitanja za hrvatske svećenike: Može li vjernik biti nudist? Kupuju li se sakramenti?

Foto: Shutterstock

HRVATI imaju mnoga pitanja o vjeri, sudeći po pitanjima koja postavljaju svećenicima na stranicama Glasa Koncila. Osim pitanja o vjeri, najviše ih muči kako spojiti ono što vjera nalaže i moderan način života. U nastavku možete pročitati najzanimljivija pitanja, ali i odgovore na njih.

Kupuju li se sakramenti?

Kada je riječ o Crkvi i novcu, oni koji se nazivaju nevjernicima, ali i dio vjernika osobito je osjetljiv. Naime, u Crkvi i od crkvenih službenika uvijek očekuju pozornost i obzirnost za njihove egzistencijalne probleme i materijalne mogućnosti, te je dio njih sklon razmišljanju da bi bolje bilo da ne postoje »fiksne« nagrade za pojedine usluge koje od svećenika traže, već da oni »cijenu« odrede prema stupnju svoje velikodušnosti.

Kako prepoznati napastovanja Sotone?

Podsjećamo Vas da Sveto pismo Sotonu označava kao »oca laži«. Sotona je dakle zavodnik, onaj koji hoće čovjeka uvjeriti da je nešto što je objektivno zlo ipak dobro i da to, makar bilo zlo, treba prihvatiti i slijediti. Svako napastovanje Sotone za čovjeka je kušnja, koju Bog dopušta i u kojoj Bog ne ostavlja čovjeka samoga. Bog je svakom čovjeku dao savjest, svoj jasan glas u najintimnijoj čovjekovoj nutrini, koji jasno čovjeku govori što je dobro prije čina, u činu i poslije čina. No kušnje, koje Bog dopušta, neizostavni su dio ljudskoga života, a prvotna im je svrha da se čovjek po njima utvrdi i produbi u svojoj vjernosti Bogu i u svojoj opredijeljenosti za dobro, pozitivno, Božje, da bi konačno u svojoj posljednjoj odluci bio spreman prihvatiti Boga i Božje milosrđe.

Zašto je Otac morao roditi Sina?

Otac nikad nije bio samac, naprosto - koliko možemo shvatiti. zbog toga što je Bog po najboljoj novozavjetnoj definiciji Ljubav (1 Iv 4,8), a ljubav je isključivo moguća kao međuosobni odnos. Bog je, dakle, nužno višeosoban. Jest jedan jedincati jer je savršen, ali baš zato nije samac, jer biti samac nije sreća; samac nema koga ljubiti niti može biti ljubljen.

Mogu li dobiti odrješenje preko televizije?

Nikakav blagoslov, ni papinski izravno, a ni preko TV, ne može zamijeniti sakrament ispovijedi, odnosno pomirenja. Ni odrješenje u ispovijedi ne bi Vam vrijedilo ako se za svoje grijehe ne biste iskreno pokajali i odlučili više ne griješiti.

Hoće li me Bog kazniti zbog samozadovoljavanja?

Samozadovoljavanje je bez sumnje nered, zloporaba spolnosti koja ima sasvim drugi smisao. Ona je naravno čovjekovo svojstvo koje ga usmjerava da se ostvaruje darujući se drugoj osobi i stvarajući obitelj koja je prva naravna stanica ljudskoga društva i kolijevka novih života. Na žalost je tako da grijehom ranjena ljudska narav često ne uspijeva u cjelini se ostvarivati po Božjemu naumu. Samozadovoljavanjem se osoba zatvara u sebe, uzalud troši Božji dar, što može voditi stanovitom kržljanju ili čak izobličenju osobnosti.

Postao sam ovisan o pornografiji na internetu. Kako da se oslobodim tog zla?

U tom je slučaju jedino opravdano ponašanje ono koje društva anonimnih alkoholičara traže od svojih članova: priznati da ste »bolesni«, tako da niste sposobni vladati racionalnom upotrebom alkohola. Jedini put je potpuno se uzdržavati. I to zauvijek. Za pornografiju, zaključak neće biti teško izvući niti samome čitatelju.

Je li ispravno nazivati svetom knjigom i Bibliju Staroga zavjeta gdje sve vrvi od zločina i preljuba?

To biste trebali pitati Isusa Krista kojega, koliko razabiremo, priznajete svojim Bogom i Spasiteljem. On je, naime, sasvim jasno priznavao cijelu starozavjetnu Bibliju svetom knjigom i na nju se pozivao. Budući da je svjesno došao preuzeti odgovornost za grijehe cijeloga svijeta, svih ljudi u svako doba i na svakom mjestu, nije mu moglo smetati što su ljudski grijesi zabilježeni i u toj svetoj knjizi.

Zar bračna nevjera učvršćuje vezu?

U svakoj valjanoj ženidbi zna se da nastaje veza između bračnih drugova koja je po svojoj naravi trajna i isključiva: nitko »treći« (s kojim netko od supružnika vara drugoga i povređuje pravdu) ne može je »učvršćivati«, bez obzira na to što kaže javnosti poznata stručnjakinja za gibanja ljudske psihe. Jer, bračna ljubav uključuje cjelinu u koju ulaze sve sastojnice osobe – i zov tijela i nagona, snaga osjećaja i strasti, težnja duha i volje; ona smjera duboko osobnom jedinstvu koje, nadilazeći sjedinjenje u jednom tijelu, vodi do punog jedinstva srca i duše.

Možemo li kao homoseksualci dobiti odrješenje u ispovijedi?

Crkva je uvjerena da se čovjek s homoseksualnim sklonostima treba svladavati. Mnogi su ljudi s takvim sklonostima, obuzdavajući ih, postigli slobodu i uspješno se posvetili svome zvanju postigavši velike uspjehe, osobito u znanosti i umjetnosti. Prema tome, ne trebate se stidjeti svojih sklonosti, ali svećenik vas neće moći odriješiti ako ne odlučite u tom smislu obuzdavati nagone.

Ne bi li Crkva trebala mladima više govoriti o vjernosti u braku i čistoći?

Svaki svećenik i odgojitelj dužan ih je upozoriti na pogrešne modele života koji im se predlažu kao »normalni«, te ih potaknuti da budu spremni suočiti se i s onima koji će ih smatrati »neprilagođenima«. Biti dosljedan i vjeran u životu ne znači biti konzervativan. Ući u brak s nekim znači otvoreno prihvatiti ljubav i otvorenost životu te poštivati do kraja i vjerno osobu s kojom se brak ostvaruje.

Ne znam imam li nakon pobačaja pravo dalje na normalan život

Apostol Pavao bilježi »gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost« (Rim 5, 20). Sveti Augustin usudio se u vazmenoj noći zapjevati: »O sretne li krivice, koja je zavrijedila takvoga i tolikog Otkupitelja imati.« Sveti i grešni kralj David, pokajavši se nakon teška zločina, vjeruje da ga Bog može tako očistiti da opet bude »bjelji od snijega«, moli »vrati mi radost svoga spasenja« i odmah obećava »učit ću bezakonike tvojim stazama i grešnici tebi će se obraćati« (Ps 50).
Kad Vam Bog daje milost tako iskrenog kajanja, ne smijete odbijati ni tu preobrazbu koja Vas mora učiniti radosnom i osposobiti Vas da svjedočenjem i novim načinom življenja drugima pomažete da u takav grijeh ne upadaju. To Vi upravo činite. A Vaše nerođeno dijete, koje Bog ljubi više nego što biste ga Vi ikad mogli ljubiti, već se s Vama raduje i moli za Vašu radost.

Može li homoseksualna osoba biti vjeroučitelj?

Nadamo se da Vas neće povrijediti naša »načelnost« u odgovaranju, ali ni uvrijediti naša nesigurnost o tome jeste li doista ispravno shvatili ponašanje toga prijatelja za kojega tvrdite da ga već jako dugo poznajete, a njegovo je ponašanje prema Vama tako drastično promijenjeno, što kod Vas izaziva sumnju da on ne bi smio imati radno mjesto koje sada ima - vjeroučitelja.
Tu smo pred novom okolnošću: imaju li homoseksualci pravo na (takvo) radno mjesto i ne bi li im uskraćivanje ili ograničavanje toga prava zapravo predstavljalo - diskriminaciju. Upravo zbog takvih novih okolnosti, osobito pak zbog zahtjeva homoseksualaca da im se pred zakonom priznaju ista prava kao i bračnim drugovima, ista kongregacija objavila je »Neka razmišljanja koja se odnose na Odgovor na zakonske prijedloge o nediskriminaciji homoseksualnih osoba«.

Zašto spolni odnos u vrijeme neplodnih dana nije grijeh, a grijeh je ako se koristi kontracepcija?

Bračnim odnosom supružnici iskazuju i utvrđuju svoju ljubav, spremni prihvatiti dijete, dođe li do začeća. Začeće mogu željeti ili ne željeti. Budući da je Bog ženu tako stvorio da ima plodne i neplodne dane, supružnici imaju pravo koristiti se tim Božjim darom i slobodno birati dane. Ako ih prava razboritost navodi da začeće žele izbjeći ili ga odgoditi, postupaju prema od Crkve priznatom načelu roditeljske razboritosti. Služeći se tako Božjim darom, nemaju grijeha.
Umjetna pak kontracepcija remeti taj Božji naum te više ili manje ugrožava spontanost i dostojanstvo bračne ljubavi s često nepredvidljivim posljedicama za tjelesno i duševno zdravlje supružnika. Ne smije se zaboraviti da umjetna sredstva za sprečavanje začeća mogu i abortivno djelovati ako do začeća ipak dođe.

Zašto bi stanoviti načini iskazivanja spolnih nježnosti u braku bili grešni?

Suvremeni crkveni mislioci i zajedno s njima razboriti ispovjednici redovito ne ulaze u podrobna istraživanja što je u bračnim nježnostima dopušteno a što nije. Dokle god je riječ, kako i sami rekoste, o iskrenoj, cjelovitoj ljubavi s bespridržajnim uzajamnim darivanjem i duše i tijela, koje je također načelno otvoreno plodnosti, redovito neće biti grijeha. No, i takvi bračni drugovi znaju da njihova ljubav, kao ni oni osobno, nije apsolutno savršena. Imaju stoga razloga paziti da se u izrazima nježnosti ne izgubi uzajamno poštovanje dostojanstva i dobroga ukusa, da jedno drugom nikad ne postanu samo sredstva za zadovoljavanje požude. 

Ima li u braku zabranjenih zona?

I najnaravniji spolni čin u zakonitom braku može biti grešan ako je vođen bezobzirnom sebičnom požudom, ako se primjerice muž služi svojim pravom protiv ženine volje, bez obzira na njezino raspoloženje. Na takvo bračno silovanje i upotrebu žene kao da je prostitutka mislio je sv. Toma Akvinski kad je u propovijedima tvrdio da muž griješi ako prilazi zakonitoj ženi kao da je bilo koja druga, što znači: ako mu nije važna njezina osoba. Na to misli i Ivan Pavao II. kad upozorava da se i u braku može sagriješiti već samom sebično požudnom željom i namjerom. Muž i žena imaju pravu uzajamno se poticati i iskazivati ljubav na sve moguće načine, dokle god je to u skladu s ljudskim dostojanstvom, dokle god jedno drugo nježnostima žele usrećiti a ne upotrijebiti za sebično i bezobzirno zadovoljenje vlastite požude. I dokle god nemaju namjeru nenaravnim iživljavanjem zamijeniti naravne bračne čine.

Može li se biti praktični vjernik, a u isto vrijeme nudist?

Čovjek kojemu je do kupanja i do sunčanja, ako je iole zreo, može biti gospodar svojih očiju i normalno se ponašati. Vjernik koji ne bi imao snage obzirnom disciplinom očiju i mašte odupirati se napastima, ne bi smio ići na takve plaže.

Je li grijeh igrati loto?

Ulagati svote koje opterećuju obiteljski budžet može biti grijeh. No, ako su ulaganja zanemariva u odnosu na cjelinu prihoda i ako čovjek to doživljava kao igru koja ga ne čini ovisnikom niti ga psihički opterećuje, to nije grijeh.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara