Odgaja djecu ateiste u kulturi opsjednutoj Bogom: "On baš i nije dobrodošao u našem domu"

Foto: Facebook

NJEZINA djeca okružena su Bogom, ali ona je odlučna u namjeri da ih nauči kako ga ignorirati.

Julie Drizin vodi centar za novinarstvo na sveučilištu u Marylandu. Rodila se u židovskoj obitelji, ali odbacila je svoju vjeru i svoje dvije kćeri odlučila odgajati kao ateiste. Svoju odluku objasnila je u tekstu za Salon.

"Za ime Božje. Ne daj Bože.

Moja djeca su me čula kako izgovaram 'ime Gospodina, Boga svoga, uzalud'. Ovi izrazi izlete jednako lako kao i psovke i dio su mog svakidašnjeg vokabulara iako ne vjerujem u Boga.

Bog baš i nije dobrodošao u našem domu.

Ja ne mrzim (barem ne više). Ja sam ateist. Moja djeca znaju da sam ja zubić vila, ne treba im Djed Mraz i misle da je Biblija zbirka dosadnih nepristupačnih priča (u najgorem slučaju) ili bajki u rangu grčke i rimske mitologije (u najboljem slučaju).

Odgajam dobru djecu. Oni su dobro i bez Boga. Neće ići u pakao jer pakao ne postoji. Neće ići u raj jer raja nema. Naučila sam svoje djevojčice da su raj i pakao ono što su ljudi samo stvorili i oboje se nalazi ovdje na zemlji.

Ateist. Izgovorite to nekoliko puta i zvučat će kao besmislena etiketa. Volim se zvati humanistom, a to izražava ono što sam prigrlila, a ne ono što odbijam. Humanizam je moja religija. Imam vjeru u višu silu ljudi - naš kapacitet i čežnju da činimo dobro.

Ako mislite da je vjera u nevidljivog Boga ili njegovog žrtvenog mrtvog sina izazov, pokušajte biti duhovni humanist. Ljudi stalno nešto zajebu. Razočaramo, povrijedimo jedni druge, jadno podbacimo. Ljudski je griješiti. Ali napokon oprostiti je božanski.

I zato opraštam svim evangelicima koji su kucali na moja vrata kako bi podijelili 'dobru vijest' s mojom obitelji i spasili naše duše.

Opraštam mami moje prijateljice, ortodoksnoj Židovki, što nam je poklonila mezuzu kada se rodila moja prva kćer Sophie. Mezuza je kutijica u kojoj se nalazi maleni svitak s hebrejskom molitvom i mnogi Židovi stavljaju ju na svoj dovratnik kao znak svoje vjere. Stavila bih i ja jednu kada bi to odbilo Isusove putujuće trgovce, ali to ne funkcionira

I opraštam Kaylinom tati to što mi je predložio da krizu s djecom riješim tako da svoju 11-godišnju kći Jessie pošaljem na biblijski kamp s njegovom djecom. Hvala, ali radije bih  gledala reprize 'I love Lucy'.

Naposljetku, opraštam sebi za godine nemilosrdnog osuđivanja onih koji vjeruju u Boga kao lakovjerna prestrašena djeca koja se drže svoje omiljene dekice ili imaginarnog prijatelja.



Roditeljstvo je transformiralo moju perspektivu o religiji. Ne želim da se moja djeca suočavaju s predrasudama zbog svojih vjerovanja i ne želim da imaju predrasuda prema drugima. Na nekoj fundamentalnoj razini, svjetski mir počinje kada svoju djecu naučim o poštovanju sloboda i raznolikosti.

I kako je draga mala Židovka počela gorljivo vjerovati da Bog ne postoji? Feminizam me natjerao na to. Naravno, ajmo kriviti feminizam. Svi to rade.

Kolegiju ženskih studija upoznao me s vjerskom korijenima rodne opresije. Zaključila sam da Bog nije stvorio čovjeka, nego su ljudi stvorili Boga na svoju sliku. Patrijarhat opet udara. Dakle, Bog je bio još jedna muška autoritativna figura za odbijanje.

Duhovno buđenje

Malo sam se bavila s Boginjom, Majkom Zemljom, i otkrila da koncept ženskog božanstva osnažuje. Ali ni ona se nije dugo zadržala.

Ipak, doživjela sam duhovno buđenje. To se nije dogodilo unutar vjerskih objekata. Dogodilo se tijekom političkih demonstracija, kada sam osjetila duševnu povezanost s velikom grupom ljudi dok smo se skupljali kako bi promovirali zajedničku viziju pravde. Opet se dogodilo tijekom trudnoće i nakon poroda, kada sam osjetila vlastitu moć stvaranja i duboku povezanost sa svim ženama koje su imale ljudski život u sebi, izgurale dijete iz svojih tijela, othranile to dijete na svojim prsima i osjetile ljubav božanstvenih proporcija.

Mnogi ljudi pronađu Boga u tim trenucima misterija i jasnoće. Ja sam pronašla svoj put do Etičkog društva u Washingtonu (WES). Ono što izgleda kao crkva, pravi se da je crkva, ali nije crkva? Kongregacija duhovnih humanista.

Moje kćeri su imale ceremoniju imenovanja beba u WES-u. Ovi ritualni ne uključuju svetu vodu ili izvlačenje krvi. Umjesto toga, roditelji stoje ispred kongregacije, obećaju da će voljeti i prihvatiti jedinstvenost svoje djece, a kongregacija daje obećanje da će podupirati obitelj i brinuti za djecu.

Također su išle u 'nedjeljnu školu'. Tamo djeca sudjeluju u radu za društvenu pravdu, na primjer, u kampanjama protiv izrabljivanja djece u industriji kakaoa ili poslužuju obroke u utočištu za beskućnike. Umjesto Valentinova, imamo dan obraćanja pažnje na ljubav. Umjesto Uskrsa slavimo proljetni festival.

Bog je našao način da uđe u život moje djece

Gdje? U javnoj školi, naravno, gdje moja djeca moraju recitirati Zalog odanosti zastavi svaki dan, ritual koji u meni izaziva mučninu zbog svog nacionalizma i prizivanja Boga.

Odlučila sam kako bi moja djeca možda ipak trebala imati više vjerske pismenosti od mene. Kupila sam im kolekciju knjiga pod nazivom 'Ovo je moja vjera', dječje dnevnike u kojima su objašnjeni simboli, rituali i načela judaizma, islama, kršćanstva, hinduizma i budizma.

Jedno ljeto pokušala sam Jessie zainteresirati za to da napravi svoj dnevnik o humanizmu i etičkoj kulturi, ali kao puno drugih projekata lansiranih s entuzijazmom, nikada ga nismo završili. 

Moja starija kćer ne ispituje o Bogu. Ali ja ispitujem.

'Sophie, vjeruješ li u Boga?'

'Ne znam!'

'Ne znaš ima li Boga ili ne znaš vjeruješ li u Boga?'

'Nemam pojma! Sad me ostavi na miru!'

Ima 15 godina i trenutno ima pametnije stvari na umu koje obično uključuju slušalice na ušima i ekran veličine dlana.

11-godišnja Jessie je iznenađujuće jasnija. Ove godine otišla je u kamp gdje su pjevali pjesme prije obroka i spavanja. Na kraju tjedna direktorica kampa Leslie upitala je cure što im se najviše svidjelo i što bi promijenile. Moja kći povukla je Leslie na stranu i objasnila joj da je ateistica i da bi boljela kada ne bi pjevali pjesme u kojima se spominje Bog. Leslie joj je zahvalila i rekla da obično napomene djeci da riječ 'Bog' mogu zamijeniti s riječi 'Zemlja', ali ove godine je to zaboravila

Bila je to zahtjevna godina. Sophie i Jessie su jedine u gomili svojih rođakinja koje nisu imale bat mitzvah ceremoniju. Bile smo na toliko njih i pitala sam se osjeća li Sophie kao da je nešto propustila, poseban događaj koji se fokusira na nju tijekom njezinog prelaska iz djetinjstva u ženstvenost. Zato sam joj ponudila da napravila alternativnu quinceaneru. 'Mama, mi nismo Latinosi', podsjetila me."

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara