On je najbolji profesor u Hrvatskoj, i to po izboru učenika, a evo i zašto
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Dalibor Sumpor
"UČENICI vole određenu neformalnost u mom radu", kaže profesor Dalibor Sumpor koji je, drugu godinu zaredom, proglašen najboljim profesorom u Hrvatskoj.
Sumpor je profesor biologije u Srednjoj školi Tina Ujevića u Kutini, a u nastavnom radu je već 15 godina. Dugogodišnje iskustvo svakako je bitna stavka, no, najbolji profesor u Hrvatskoj otkrio nam je još poneke detalje za koje smatra da su bili ključni u osvajanju ove titule.
Važno je napomenuti da su Sumpora izabrali sami učenici, putem ocjenjivačke online platforme "Ocijeni profesora" na stranici Srednja.hr, a upravo činjenica da su učenici u izboru imali glavnu riječ, cijeloj priči daje dodatnu težinu.
Pitali smo stoga trenutno najboljeg hrvatskog profesora što misli o svemu tome te što smatra ključnim u svom radu, a što su učenici prepoznali i zbog toga za izabrali za najboljeg.
Postoji li stvarno neka tajna, neki detalj koji možete izdvojiti kao ključan ili posebno bitan?
Pravila se znaju, ali dopuštam im, i tražim od njih, da otvoreno iskažu otvoreno svoje nezadovoljstvo ako u nečemu pogriješim ili ako smatraju da nisam u pravu, da predlože drugačije pa ćemo se dogovoriti, čak i u vrednovanju znanja.
Moraju osjećati da su prihvaćeni kao ravnopravni sudionici, a ne samo kao mladi ljudi koji eto moraju završiti školu kao nužnu stepenicu dalje. Ne libe se i vole određenu neformalnost u mom radu.
Kako biste opisali nove, mlađe, generacije?
U svom nastavnom radu dugom 15 godina, mislim da se pomak nekako dogodio 2006., od onoga što mi nastavnici volimo reći da je bilo lakše i s više poštovanja, u radu s generacijama prije. Postoji valjda tome pozadina. Ja još pokušavam dokučiti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sadašnje generacije su više znatiželjne, dostupno im je mnogo toga, priželjkuju od nastavnika doista puni angažman, ali i veliku empatiju i zainteresiranost za njihove probleme.
Što su učenici naveli kao ključno što Vas je dovelo do titule profesora godina, a što Vi mislite da je ključno? Poklapaju li se mišljenja?
Otvorenost za njihove probleme i za novo, pristupačnost da mi se požale, porazgovaraju sa mnom individualno ili u razrednoj diskusiji, pitaju za savjet, ne samo vezano za cilj nastave, nego i o problemima iz njihove svakodnevice.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Treba biti ponekad ne samo nastavnik, nego se neočekivano nađeš u ulozi koja pripada njihovim roditeljima. Uz dužno poštovanje, jer znam da su roditelji primarni u odgoju svoje djece, moramo svi biti svjesni kako smo i mi njihovi nastavnici nužno uključeni u njihov život.
Tu su i dobro raspoloženje na satu, iskrenost i empatija, to su takođeri njihovi svojevrsni imperativi koje priželjkuju.
Je li tanka granica između opuštenog stila predavanja i toga da profesor izgubi autoritet?
Ne nužno, jer razred treba znati voditi djelotvorno. Dogovoreni sustav pravila smanjuje sukobe oko discipline, prazni hod i ometanje. Oni znaju moja očekivanja počekom svake godine. Ne namećem autoritet, on se mora steći.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
I kakav je osjećaj biti (dvaput zaredom) izabran za najboljeg profesora godine?
Lagao bih kada bih rekao da mi ne godi, iako zaista ne volim biti eksponiran u životu i radu.
Nastojim što bolje, puno radim u školi i van škole i moji učenici, a imam tu sreću da su odlični, eto, ocijenili su me kako smatraju da trebaju.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Facebook
Google
