Foto: Guliver Image/Getty Images

PRED kraj 80-ih godina prošlog stoljeća novinar Douglas Preston dobio je neočekivani zadatak.

Tad je živio u Santa Feu i pisao za lokalne novine. Sasvim slučajno sprijateljio se sa skupinom tibetskih prognanika koji su se u Santa Fe naselili zbog planina koje su ih podsjećale na dom. Osnivač zajednice u progonstvu bio je Tibetanac Paljor Thondup koji je pred kineskom invazijom iz Tibeta pobjegao kao dijete sa svojom obitelji, u epskom putovanju preko Himalaja koje na jakovima i konjima trajalo nekoliko godina.

Kad je bio tinejdžer Dalaj Lama posjetio je njegovu školu u progonstvu u Indiji i tad ga zapamtio. To mu je kazao puno godina kasnije kad su se ponovo sreli i kad je Thondup odlučio pozvati ga u posjet Santa Feu. Dalaj Lama prihvatio je njegov poziv i pristao doći na tjedan dana. Tad je još putovao samo s nekolicinom redovnika, od kojih niti jedan nije pričao engleski, nije imao savjetnike, prevoditelje i glasnogovornike, organizatore putovanja.

Čovjek koji svakome posvećuje vrijeme, odgovorit će na svako pitanje punom pažnjom

Kako se približavao datum putovanja Thondup je počeo paničariti, piše Preston, a razlog je bio nedostatak novca za poštenu organizaciju. Pomoć je zatražio od jedinog čovjeka bliskog Vladi kojeg je poznavao, Jamesa Rutherforda, koji "nije baš bio moćnik u Novom Meksiku, ali imao je veliki talent za organizaciju".

On se prihvatio posla i tad je Preston dobio poziv da vodi medijski segment Dalaj Laminog posjeta: "Kazao sam mu da sam kriva osoba za to i da nemam iskustva te da će to sigurno biti katastrofa. Rekao mi je da nema vremena za raspravu. Dalaj Lama je osoba, objasnio mi je, koja će zastati i odgovoriti svakoj osobi koja mu je postavila pitanje. Ponaša se prema svim ljudima jednako, od predsjednika država do beskućnika na ulici, dajući svakom svoju punu pažnju i vrijeme. Pa im je bio potreban netko tko će se baviti medijima i spriječiti zatrpavanje, a ta ću osoba biti ja".

"Očajnički mi je trebao novac pa sam pristao. Kad sam pitao koliko ću biti plaćen Rutherford mi je kazao da ga je rastužilo moje pitanje. Kako sam uopće mogao pomisliti na plaćanje za privilegiju da provedem tjedan dana s Njegovom Svetosti? Naprotiv, od volontera se očekuje da daju, umjesto da primaju. Imao je ispred sebe popis s donacijama. Donirao sam 50 dolara".

Dalaj Lama u Santa Fe stigao je u travnju 1991. godine. Preston je s njim proveo svaki dan od šest ujutro do kasne večeri: "Putovanje s njim bilo je avantura. Bio je radostan i prepun entuzijazma. Zbijao šale, smijao se, ispitivao razna pitanja, trljao svoju obrijanu glavu, šalio se na račun svog lošeg engleskog. I stvarno je zastao i pričao sa svakim, bez obzira na to koliko su ga ljudi tjerali na idući dogovor. Kad bi vam se obratio imali biste osjećaj kao da je u istom trenutku isključio ostatak svijeta da bi vam posvetio svoju punu pažnju, suosjećanje, brigu i interes.

Oduševljenje novim

Svakog jutra ustajao je u 3 i 30 i meditirao nekoliko sati. Obično ide leći ranije, ali u Santa Feu je imao večere koje su se većinom odužile. Zbog toga svakog bismo ga poslijepodneva odveli na kratak odmor....

Dalaj Lama susreo se s političarima, filmskim zvijezdama, New Age guruima, milijarderima, indijanskim vođama. Pretposljednji dan svog posjeta imao je sastanak sa senatorima i guvernerom Novog Meksika. Za vrijeme tog ručka netko je spomenuo da Santa Fe ima skijalište. To ga je jako zainteresiralo i počeo je ispitivati sve o skijanju - kako se radi, je li teško, tko skija, koliko brzo, kako uspijevaju ne pasti".

Nakon ručka, umjesto da ga automobil preveze do uobičajenog mjesta za odmor, Dalaj Lama zaustavio je vozača i kazao je da nije nimalo umoran već da bi se volio zaputiti na skijalište. "Dalaj Lama kaže da nije umoran i da bi volio otići u planine da vidi skijanje. Što ćemo napraviti?", pitao je vozač. "Ako Dalaj Lama želi na skijalište, ići ćemo na skijalište", kazao je Rutherford.

Po dolasku na skijalište Dalaj Lama i njegovi redovnici, zaogrnuti samo u svoje bordo halje, poželjeli su se popeti na vrh planine. "Možemo li se popeti na planinu?" pitao je Rutherforda koji se okrenuo Abruzzu, voditelju skijališta, i kazao mu: "Dalaj Lama želi ići na planinu". "Mislite voziti se žičarom? Tako odjeven?", pitao je Abruzzo, na što je dobio potvrdan odgovor. "Pretpostavljam da da. Samo on ili?", kazao je pokazujući na redovnike. "Svi. Hajdemo svi do vrha", odgovorio je Rutherford.

Dječja razigranost

Kad su posjedali na žičaru, po četvorica u kabini, a stotine skijaša u nevjerici gledali u redovnike u haljama, Dalaj Lama se obratio Prestonu: "Kad sam došao u vaš grad vidio sam velike planine svuda naokolo. Prekrasne planine. I čitav tjedan želim ih posjetiti. I toliko slušam o tom sportu, skijanju. Nikad nisam vidio skijanje", kazao je.

Vozeći se na žičari Dalaj Lama svima je jasno davao do znanja koliko je oduševljen. Stalno se naginjao prema naprijed pokušavajući vidjeti što više. Thondup mu je stalno nešto govorio na tibetanskom, da bi Preston kasnije saznao da ga je molio da se nasloni, primi za prečku i prestane tako jako naginjati. Ipak, s obzirom na njegovu razinu oduševljenja, nitko ga nije mogao zaustaviti: "Gledaj kako brzo idu! I djeca skijaju" Pogledaj onog dječaka!", vikao je.

U nekom trenutku ugledao je iskusnog skijaša kako se vrlo brzo spušta niz planinu te je pomislio da će se zabiti u stup koji mu se nalazio na putu. "Pogledaj, prebrzo! Udarit će u stup", uzviknuo je, skupio ruke oko usta te poviknuo prema skijašu: "Pazi na stup!" pa mu živo počeo mahati: "Pazi na stup!", poviknuo je još jednom.

Skijaš, koji nije imao pojma da mu dovikuje 14. reinkarnacija Bude Suosjećanja, lagano je promijenio smjer i zaobišao cilj te se znalački nastavio spuštati nizbrdo. "Jeste li vidjeli? Ah! Ah! Skijanje je divan sport", uzviknuo je Dalaj Lama.

Tuga za Tibetom

Kad su stigli na vrh planine Dalaj Lama nije se prestao oduševljavati pogledom. "Kakav pogled!", uzviknuo je, ponovo se naginjući preko ograde. Nastavio je pričati prepun entuzijazma o pogledu, planinama, snijegu i pustinji. Nakon nekog vremena zašutio je i potom, stegnuta glasa kazao: "Ovo izgleda kao Tibet", napisao je Preston za Slate.

"Znaš, mi imamo velike planine u Tibetu. Mislim da ćemo, ako Tibet bude slobodan, tamo moći dobro skijati!", kazao je Prestonu.

Nakon toga čitava ekipa zaputila se na čaj u planinarski lodge. Dalaj Lama bio je ushićen posjetom planinama te je nastavio ispitivati o skijanju. U nekom trenutku pitao je Thondupa skijaju li i njegova djeca. Kad je dobio potvrdan odgovor kazao je: "Čak i mali Tibetanci skijaju! Da, ovo je divan sport!".

U nekom trenutku njihovom je stolu prišla konobarica koja je stajala sa strane i osluškivala razgovor. Nakon nekog vremena, kad je uhvatila trenutak pauze, obratila se Dalaj Lami: "Nije vam se svidio kolač?", pitala je. "Nisam gladan, hvala vam", odgovorio joj je. "Mogu li vas nešto pitati?", odvažila se ona na to. "Molim vas", kazao je Dalaj Lama.

Teško i lako pitanje

Sasvim ozbiljna ona je potom kazala: "Koji je smisao života?".

Čitav tjedan s Dalaj Lamom, piše Preston, postavljana su mu sva moguća pitanja osim ovoga. Ljudi su se bojali pitati tako nešto. Za stolom je nastupila tišina, a potom je Dalaj Lama odgovorio: "Smisao života je sreća". Podignuo je svoj prst, nagnuo se prema naprijed kao da je konobarica jedina osoba na svijetu i dodao: "Teško pitanje nije 'Koji je smisao života?'. To je lako pitanje! Teško pitanje je što nas čini sretnima. Novac? Velika kuća? Postignuća? Prijatelji? Ili... Suosjećanje i dobro srce? To je pitanje koje si ljudi moraju početi postavljati: Što nas stvarno čini sretnima?", kazao je te ušutio, gledajući je sa smiješkom na licu. "Hvala", kazala je ona, pokupila suđe i otišla.

Tekst u cijelosti možete pročitati ovdje.