Foto: Guliver Image/Getty Images

JUČER navečer Russell Crowe objavio je na svom Twitteru najprije nekoliko rečenica u kojima opisuje detalj koji ga je zatekao na ulici - čovjeka koji je nogom šutao svoj šešir - no odmah nakon prve objave uslijedila je i druga, pa treća, četvrta i tako dalje, pa je stvar uskoro poprimila oblik kratke priče, i to prilično dobre.

"Upravo sam promatrao jednog čovjeka kako šuta svoj šešir po ulici. Malo nakon svitanja. Loš način da se započne dan, čini mi se. A bio je to lijep šešir, onako bezbrižan, bijeli.

Udarao ga je, brzim, snažnim, dugim pokretima, od kojih je šešir ponekad malo letio, ponekad malo klizio, a ponekad poskakivao i prevrtao se.

Šutao ga je cijelim nogostupom, ostavljajući prepunu autobusnu stanicu iza sebe, pa skroz niz ulicu, a onda se sagnuo i zgrabio ga.

Prešao je ulicu noseći svoj bezbrižni bijeli šešir, koji je, sada sam primijetio, bio lagano zakrivljen. Ličio je na šešir kakav bi recimo Sinatra nosio na bazenu.

A onda je udarač šešira nestao iz mog vidokruga, iza neke vrtne ograde. Razmišljao sam o njegovim bezbrojnim misterioznim razlozima.

Što bi moglo natjerati čovjeka da tako udara svoj bezbrižni bijeli šešir niz madridsku ulicu, tik nakon svitanja? Što je dovelo do toga?

Na kraju je šešir bacio iznad ograde u vrt; onako prljav, ozlijeđen, i bez imalo dostojanstva. Odbačen.

Nisam više vidio čovjeka, ali vidio sam šešir.

Neću ga nositi. Svjedočio sam njegovom ponižavanju, malo sam praznovjeran. Možda je šešir nekako kriv za ponašanje tog čovjeka.

Otrest ću s njega prašinu i ostaviti ga tako... Stiže ljeto, možda će jednog vrućeg dana to postati sretni šešir nekome tko ga nema.

Kraj."