Sutra završava Genderformance - tjedan propitivanja izvedbenosti roda
Foto: Darko Vaupotić
PETEROSATNIM durativnim izvedbama u subotu završava ovogodišnji Genderformance program, čiji je glavni dio projekt Performing Gender. Riječ je o dvogodišnjem projektu istraživanja o identitetima koji na europskoj razini okuplja šesnaest umjetnika koji tijekom rezidencija u europskim muzejima suvremene i moderne umjetnosti provode istraživanje o seksualnosti i rodnim ulogama kroz umjetnine u fundusu partnerskih muzeja.
U Zagrebu, točnije u Muzeju suvremene umjetnosti, okupili su se Poliana Lima (Španjolska), Jan Martens (Belgija/Nizozemska – u suradnji s Brunom Isakovićem), Cecilia Moisio (Italija) te Siniša Labrović. Njih četvero u subotu će prikazati rezultate svojeg dvogodišnjeg rada i suradnje i na najbolji način zaokružiti tjedan Genderformancea u Zagrebu koji je, uz njih, doveo i dvije zanimljive izvedbene umjetnice: Geumhyung Jeong i Eisu Jocson, te pogledati retrospektivu rada hrvatske umjetnice Vlaste Delimar.
Što će se događati u subotu? Umjetnici će svoje izvedbe ispreplesti sa stalnim postavom muzeja kroz različite performativne postupke progovoriti o svojem shvaćanju roda i identiteta. Tijekom višesatnog trajanja performansa, umjetnici grade svoj odnos s publikom te prostorom muzeja.
Jan Martens i Bruno Isaković izvode rad pod nazivom „Darwin“. Kako su sami umjetnici objasnili, riječ je o peterosatnoj evoluciji koja se sastoji od dva dijela, a svaki ima jednostavan zadatak: „usta-na-usta“ dio je u kojem umjetnici sljubljeni prolaze muzejem, a dio „oči-u-oči“ briše granice vanjskog svijeta dok su dva naga tijela uhvaćena u pogledu. Rezultat je kombinacija različitih pokreta koji otkrivaju temelj – našu potrebu da pripadamo.
Poliana Lima izvodi rad pod nazivom „Cuerpo-trapo“. U doslovnom prijevodu to je „tijelo-krpa“, odnosno nešto bez vrijednosti, što se koristi za čišćenje i pranje podova. Performans otvara razgovor o (ne)vidljivosti i spolu, društvenoj klasi i imigraciji. Na površini sve se čini homogenim, ali što se zbiva kad se počnemo približavati? Što se krije iza uniformiranog društva? I gdje nalazimo intimnost?
Talijanska umjetnica Cecilia Moisio predstavlja se radom „Facets“ koji razlaže različite karaktere jedne žene u ograničenom prostoru. Žena nam pokazuje slike osobe kojom želi biti i dijelove sebe koje skriva. Performans je pozoran pogled u asocijativni proces žene i stereotipa prema kojima živi.
Siniša Labrović donosi rad „Inner light“. Riječima samog umjetnika: „Neki unutarnje svjetlo poistovjećuju s bogom. Utješno je znati da je netko drugi taj stranac u nama. Neki kažu da boga nema. Tako smo tek stranci sami sebi. Zbunjen i nesiguran, pokušat ću uhvatiti tog stranca, tog drugog koji me muči, bio on bog, ja sam ili netko treći. A za to je potrebna refleksija. Ogledalo i/li oči našega bližnjega. Oni će valjda znati tko je taj stranac.“
Final sharing, odnosno predstavljanje radova ovih umjetnika, počinje u subotu, 17. svibnja, u 14 sati. Prostor je isti – MSU.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati