"Svi smo mi Isus": Poljakinja istražuje bizaran svijet ljudi na granici između religije i psihoze

"Svi smo mi Isus": Poljakinja istražuje bizaran svijet ljudi na granici između religije i psihoze

Foto: PR

RENOMIRANA poljska redateljica Katarzyna Kozyra od 2012. godine nekoliko puta godišnje boravi u Jeruzalemu, a tamo je na važnom zadatku: u potrazi za "inkarnacijama" Isusa Krista. 
 
Lako ih je prepoznati - obično su u dronjcima, mnogi imaju i prepoznatljivu krunu od trnja (ili nečeg sličnog), dugu kosu i tako dalje. Dok za neke možda postoji sumnja jesu li Isusu samo sličnim stilom odijevanja ili su stvarno njegova "inkarnacija", za neke sumnje nema: oni šetaju okolo i glasno daju do znanja tko su.
 
 
A poljska redateljica u potrazi je za njima jer snima dokumentarac pod nazivom "Looking for Jesus" ("U potrazi za Isusom"). Film istražuje tzv. "jeruzalemski sindrom", psihološki fenomen koji se manifestira kroz svojevrsnu opsesiju, deluzije povezane s religijskim motivima i značenjima, pa i kroz psihoze.
 
Neobično stanje zabilježeno je kod brojnih posjetitelja koji dođu u Jeruzalem: većina njih završi na hitnoj ili u policijskoj stanici. Prljavi, dehidrirani, zapušteni i poprilično izgubljeni. Ili se nama barem tako čini.
 
Sam McPheeters još je 2011. za Vice magazin opisao ovaj neobični sindrom: postoji nekoliko vrsta, a najviše je onih "tradicionalno" ludih, obično su to turisti, izrazito religiozni, koje Jeruzalem potpuno "začara".
 
Zatim su tu oni "ozbiljniji", koji tvrde da su pronikli u razne religijske tajne i misterije, te oni koji zapravo samo žele uprizoriti neke biblijske motive, pa se previše užive. Mnogima od njih zajednički je nazivnik stanje poznato kao "asketizam na granici psihoze".
 
Tekst se nastavlja ispod oglasa
 
Poljska se redateljica, međutim, ne bavi psihološkom stranom priče, svoje "subjekte" ne definira kao mentalno poremećene osobe (iako u projektu sudjeluju psiholozi i drugi stručnjaci) već s njima priča i bilježi njihove priče.
 
Teško je, navodi Kozyra, odrediti koliko daleko je kod nekih to stanje uzelo maha, ostavljaju dojam da je kod nekih to prije povezano s vjerom nego s ludilom, "tanka je linija između to dvoje", kaže ona.
 
"Kad sam prvi put čula za taj sindrom, odmah sam se zainteresirala za to da upoznam ljude koji su njime pogođeni. Oduvijek me intrigirao taj mali međuprostor od onoga što jesmo do onoga što želimo biti. Identitet. To je ono što me oduvijek zanimalo. A identitet onoga tko misli da je bliži Bogu nego svi ostali je svakako posebno zanimljiv", objašnjava redateljica Katarzyna Kozyra u intervjuu za Vice magazine
 
Dodaje, međutim, da njeni motivi da istraži ovaj fenomen nisu religijski, te da nema neke zadane forme o tome kako film na kraju mora ispasti - pušta da se priča razvija, pa se i pristup tematici mijenja kako napreduje snimanje.
 
Ona, zapravo, pronalazi one koji tvrde i misle da su Isus Krist, i priča s njima. 
 
"Njihovo je ponašanje prilično postojano, oni, generalno, vjeruju da su Isus Krist i jednostavno govore o tome. Samo jedan od njih, od ovih koje sam dosad susrela, Koreanac Bo, poprilično je nepredvidljiv", priča Kozyra i dodaje:
 
"On priča, ali ne želi pred kamere, snimamo ga samo u fragmentima, potajno, da se ne vidi da je to on, jer ne želi na TV. Još nije spreman, kaže".

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara