Ilustracija: Shutterstock

ZA VRIJEME bušenja u dubinama Tihog oceana na sigurnoj udaljenosti od američke obale, otkriveni su prvi dokazi postojanja mikroorganizama u oceanskoj kori.

Istraživanje objavljeno u časopisu Science pojašnjava da tim mikroorganizmima život omogućuju kemijske reakcije, a ne Sunčeva svjetlost odnosno fotosinteza, a to bi otkriće znanstvenicima trebalo pomoći u otkrivanju dodatnih informacija o ekosustavu oceanske kore, koja pokriva 60 posto Zemlje, ali i u otkrivanju života na drugim planetima, primjerice Marsu, prenosi ABC.

Prvi ekosustav u potpunosti zasnovan na kemosintezi

Ideja da organizmi mogu preživjeti samo zahvaljujući kemijskoj energiji zbog procesa nazvanog kemosinteza, poznata je još od 1880. godine, ali ovo je prvi otkriveni ekosustav čitav zasnovan na njoj. Većina oceanske kore zakopana je ispod slojeva i slojeva blata i mulja što dodatno otežava njezino istraživanje, pojasnio je dr. Mark Lever znanstvenik sa Sveučilišta Aarhus i dodao: "Dosad nismo imali dokaz da tamo dolje postoji život".

On i njegovi kolege bušili su duboko u morsko dno da bi došli do oceanske kore, smještene 2,5 kilometra ispod površine, a za bušenje su izabrali posebno mjesto u kojem im morske struje nisu ometale rad pa su bili sigurni da pronađeno uistinu pripada ekosustavu oceanske kore: "Tamo voda u bazaltnim pukotinama ima temeljno drukčiji kemijski sastav od onog morske vode i u njoj nema kisika proizvedenog fotosintezom", pojasnio je Lever.

Veliko iznenađenje i za istraživače

Na nekontaminiranim uzorcima koji su izvučeni iz dubina, potom godinama čuvanima u uvjetima koji odgovaraju njihovom prirodnom staništu, razvili su se mikrobi: "Ono što smo otkrili bilo nam je veliko iznenađenje", izjavio je dr. Andreas Teske sa Sveučilišta Sjeverna Karolina, a pojasnio je i da je su ovi organizmi živi zahvaljujući izvorima energije koji nastaju iz kemijske reakcije prilikom prolaska vode kroz bazalt i minerale kao što je primjerice olivin. Produkt toga je nastajanje vodika: "Mikrobi upotrebljavaju taj vodik kako bi ugljični dioksid pretvorili u metan. To omogućuje nastanak organskih tvari koje stvaraju bazu za druge mikroorganizme u bazaltu. Oni pak djelomično energiju crpe iz razgradnje ugljika kroz proces fermentacije", objasnio je Teske.

Teske napominje da je sad, kad su mikrobi pronađeni u bazaltnoj kori, idući korak otkriti što se događa tisućama kilometara daleko od ovog otkrića: "Ovo je potpuno nova dimenzija u otkrivanju mjesta na kojima je sve moguć život pa pretpostavljam da će astrobiolozi biti prilično zainteresirani. Kladim se da bi se bušenjem 500 ili 1000 metara pod površinom Marsa vrlo lako moglo otkriti da i tamo postoji život", zaključio je.