Ako je bog ikad bio u crkvi, vjerojatno se 90-ih preselio na pobožnije mjesto

Ako je bog ikad bio u crkvi, vjerojatno se 90-ih preselio na pobožnije mjesto
Foto: Instagram

PRONAĆI boga je važnije u Hrvatskoj negoli u Švedskoj. Državni ustroj Švedske je takav da vam egzistencija ne ovisi o molitvama i tuđoj milosti dok državni rastroj Hrvatske počiva upravo na tome. 

Kako i gdje pronaći boga? Neki ga traže u Caritasu, banci, Centru za socijalnu skrb, no tamo ga, govore očevici, nema. Uporniji idu u crkvu, no od Boga tamo ni traga ni glasa. Ako je ikad u crkvi i bio,vjerojatno se početkom devedesetih preselio na pobožnije mjesto. Ne treba ići u Međugorje jer boga, kažu svećenici, možete pronaći na najnevjerojatnijim mjestima. Naprimjer, u supertalentiranoj Martini.

Iako se na prvi pogled čini da u Martine nema mjesta za milost božju, radi se o različitosti perspektiva. Naime, vjernik nemilosrdnost naziva iskrenošću. Okrutnost i nemilosrdnost je lako uočiti kod vjernika jer dotični smatra da su mu ti supertalenti bogom dani. Da bi bili bogom dani, važno je da boga ima inače je takva datost jadna i nikom potrebna. No, čini se da bog najviše voli upravo one koji su drugima "nepotrebni". Euharistično zatrepere srca kad nekog očajnika, koji se godinama uspješno skrivao, bog ipak pronađe.

"Moj spas za tebe!", vikne Bog, a igra, umjesto da završi, tek počne. To najbolje zna Blanka Vlašić, na koju se izlila milost Duha svetoga dok je koračala parkiralištem. Neke žene takav osjećaj brkaju s početkom menopauze, ali doktor, odnosno psihijatar, zna o čemu je riječ. Ono što se u svjetovnom jeziku naziva dijagnoza, u crkvenom jeziku se zove kušnja. Bog je poput enologa, kuša razne sorte i godišta, a ono što mu ne odgovara- ispljune. Međutim, i za ispljunute ima nade. Oni se mogu obratiti Tajči koja zahvaljujući činjenici što nema boga vodi duhovne seminare "Hajde da ludujemo".  

U tom ludovanju je najuspješnija Tajči koja boga drži za bradu, pa se može zaključiti da je velika razlika između onih koji pronađu boga i onih koje pronađe bog. Prvi su snalažljivi, drugi izgubljeni, a osnovna razlika između snalažljivih i izgubljenih je u tome što prvi ne izgovaraju ime gospodina Boga svoga uzalud. Iako svijet još uvijek nema odgovor na pitanje ima li boga, za 86% Hrvata njegovo postojanje nije upitno. Moguće da su u pravu. Možda je Bog uistinu pronašao Hrvatsku. To bi objasnilo zašto cijeli hrvatski narod već desetljećima proživljava Pasiju.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara