Foto: Press

"IT", dugoočekivani film prema knjizi kralja horora, Stephena Kinga, napokon je stigao u kina i svi koji su ga imali prilike pogledati, oduševljeni su. Štoviše, mnogi tvrde da je daleko bolji od kultne miniserije na kojoj smo svi odrasli.

Filmova, serija i miniserija, prema Kingovim predlošcima, toliko je da bi trebali imati vlastiti podžanr. Neki su odlični, neki solidni, a neki negledljivi.

Mi smo odlučili izabrati 15 najboljih.

Children of the Corn (1984)

Pogledate li ga danas, mogli biste doći do zaključka da se radi o slabašnom hororu u kojem ste uživali samo zato što ste bili mladi i neiskusni. No ako ste odrasli na ovom filmu, ime Malachai vjerojatno vam i danas izaziva jezu. Selo prepuno manijakalnih klinaca i smrtonosno kukuruzište. Treba li vam još nešto?

Christine (1983)

Gotovo je nevjerojatno da je John Carpenter uspio režirati ozbiljan film o liku koji toliko obožava svoj Plymouth Fury iz 1958. da ni ne shvaća da je automobil oživio i da ga pokušava ubiti. No možda i bolje da je tako jer u suprotnom bismo govorili o komediji, a ne iznenađujuće zabavnom hororu koji se uspijeva održati unatoč činjenici da je zaplet neopisivo glup.

Apt Pupil (1998)

Najveći problem ovog filma je to da je snimljen nakon što je svijet pošandrcao za prethodnim filmom Bryana Singera - Privedite osumnjičene. Upravo je to razlog zbog kojeg su svi očekivali još jedan veliki i važan film, ali ovaj to nikada nije trebao biti. Ovo je maleni film o bivšem nacističkom ratnom zločincu i tinejdžeru koji ga otkriva. Možda nije najbolji film svih vremena, ali zaslužuje puno više.

Dolores Claiborne (1995)

Iako će se većina odlučiti za "Misery", Kathy Bates tvrdi da joj je ovo omiljena uloga karijere. A ako se vratite filmu, shvatit ćete da su Batesova i Jennifer Jason Leigh odradile odličan posao u ovom prespavanom krimiću devedesetih. Isto se, nažalost, ne može reći i za inače odličnog Davida Strathairna, koji je ovdje podbacio na toliko različitih razina. Priča o ubojstvu koje je razorilo obitelj funkcionira odlično, ali dio u kojem se pretvara u sudski triler baca malu sjenu na inače vrlo dobar film.

The Running Man (1987)

Film Paula Michaela Glasera prema scenariju Stevena E. de Souze tek se djelomično naslanja na Kingov (točnije, Bachamanov) predložak i zapravo je klasičan i realno slabašan SF-akcić osamdesetih. Međutim, nemoguće je poreći da je ovo trash klasik. Nedostaci postoje, gluma je u najvećem dijelu očajna, specijalni efekti nisu se posebno dobro oduprli zubu vremena, ali ako ste odrastali u osamdesetima, velika je šansa da i dan-danas volite ovu priču o brutalnom reality showu i nevinom Benu Richardsu koji pokušava izvući živu glavu, boreći se protiv plejade gotovo karikaturalnih gladijatora budućnosti.

1408 (2007)

Pomislili biste da priča o autoru koji cijeli film sjedi u hotelskoj sobi ne može biti ništa drugo nego koncentrirana dosada. Međutim, valja imati na umu da se radi o hotelskoj sobi koja ljude tjera da polude, a ako još uvijek niste pogledali film, ovaj put u ludilo ne biste smjeli propustiti.

Creepshow (1982)

King i George Romero udružili su snage i snimili ovaj, na trenutke jezivi, a na trenutke smiješan omnibus. Neke su epizode odlične, neke manje kvalitetne, a neke očajne. Daleko od savršenog, ali neopisivo zabavno.

The Dead Zone (1983)

Ovo je prespavani klasik Davida Cronenberga, a prati priču o učitelju koji se budi iz višegodišnje kome i doznaje da ima nadnaravne moći uz pomoć kojih pokušava spriječiti katastrofu u budućnosti. Film se i danas drži odlično, a mnogi će se složiti da je ovo vjerojatno najbolja uloga Christophera Walkena (izuzmemo li briljantnu minijaturu u "Pravoj romansi").

Stand by Me (1986)

Priča o skupini klinaca koja pronalaze leš nestalog djeteta, nakon čega se ne događa ništa pretjerano dramatično, na prvi pogled možda i ne djeluje kao nešto što bi vas istog trena privuklo, ali zahvaljujući genijalnoj postavi talentiranih klinaca (Wheaton, Phoenix, Feldman i O'Connell) i režiji Roba Reinera, ova priča o odrastanju mnogima je jedan od najdražih filmova svih vremena.

The Green Mile (1999)

Na trenutke je gotovo neizdrživo patetičan, ali nemoguće je oduprijeti se neodoljivom šarmu drugog Darabontovog pokušaja da udahne život u još jednu ne-horor priču Stephena Kinga. I unatoč maratonskom trajanju od tri sata i devet minuta, odlične glumačke izvedbe kompletne ekipe izdižu ovaj film iznad ostatka i čine ga jednim od onih filmova kojima se rado vraćamo iz godine u godinu.

The Mist (2007)

Nad gradić u Maineu (naravno) spustila se gusta magla koja krije gomilu čudovišta (i ne, ne radi se o ustašama), a šarolika ekipa stanovnika ostane zarobljena u trgovini iz koje, uglavnom neuspješno, pokušavaju pobjeći. I dok je nova serija potpuni promašaj, Frank Darabont uspio je snimiti briljantan horor koji lako možemo svrstati među najbolje horore posljednjih dvadesetak godina. I da, kraj filma je stravičan. 

Carrie (1976)

Brian De Palma uzeo je Kingov problematični predložak (autor je skoro odustao od knjige) i snimio tinejdžersku dramu koja u isto vrijeme funkcionira i kao horor klasik. Ipak, ovo ne bismo mogli nazvati klasičnim hororom jer De Palma nas stavlja u paranoičan um mlade osobe i njezinu zastrašujuću svakodnevicu s kojom se svi srednjoškolci mogu lako poistovjetiti (minus telekinetičke sposobnosti). Pogledali smo mnoge filmove o tinejdžerima koji prolupaju, ali "Carrie" je i dalje jedan od najbrutalnijih.

Misery (1990)

U ulozi glavnog junaka mogao se pojaviti bilo tko osim Jamesa Caana i film bi i dalje funkcionirao savršeno, zahvaljujući briljantnoj Kathy Bates koja je toliko jezivo poremećena da je za ulogu Annie pokupila i Oscara za najbolju glumicu. Iako ovakve uloge inače ne privlače članove Akademije, Kathy Bates natjerala ih je da promijene pravila. Annie je mogla biti jednodimenzionalno čudovište, ali u rukama Batesove postala je nešto daleko kompleksnije, a priča o opsjednutosti koja prerasta u ubilački bijes i dalje oduševljava generacije gledatelja.

The Shawshank Redemption (1994)

Neki ga sasvim razumljivo smatraju najboljim filmom svih vremena (barem na IMDB-u) i premda je skupio samo nominacije za Oscara (njih sedam), film Franka Darabonta mnogima će ostati u puno ljepšem sjećanju od "Forresta Gumpa", "Četiri vjenčanja i sprovod" ili "Kviza" s kojima se našao u utrci za najbolji film. Istina, možemo mu zamjeriti to da se radi o krajnje nerealnoj priči koja prati gomilu zatvorenika koji iz nekog razloga djeluju kao skupina najvećih dobričina na kugli zemaljskoj, radi se o neupitnom klasiku i filmu koji je malo tko pogledao samo jednom.

The Shining (1980)

Iako sam King prezire ovo uprizorenje, čak i oni koji ne dijele sektašku fascinaciju Kubrickom moraju priznati da je ovo gotovo savršen horor. Priča o Jacku Torranceu i njegovom polaganom poniranju u ludilo prilično vjerno prati predložak, ali razilazi se u nekim (Kingu) bitnim dijelovima. Međutim, ono što smo u konačnici dobili nadilazi običan horor, a gomila interpretacija koje su uslijedile (s posebnim naglaskom na dokumentarcu "Room 237") govore u prilog tome da "The Shining" ne gubi sjaj ni nakon gotovo 40 godina.