DANAS je 66. rođendan Đorđu Balaševiću. Tom prilikom, u suradnji s Yugopapirom, donosimo vam njegov intervju iz 1979. godine za magazin Zdravo.

Postoji divan običaj u Novom Sadu, a vjerojatno i još nekim gradovima, da se maturanti slikaju sa razrednim starješinom i direktorom škole, pa se te slike po završenoj maturi na velikoj ploči stavljaju u izlog. U kojem ćete se izlogu naći zavisi od ugleda škole, pa se te slike po završenoj maturi na velikom tablou stavljaju u izlog. U kom ćete se iz-logu naći zvisi od ugleda ško-le. Obično su gimnazijalci imali mesto na korzou, u slastičarnici "Carigrad"... Iz „tehničkih" razloga nikad nisam dospio na ploču, pa je to ostala neostvarena želja moje majke. Kasnije sam postigao uspjeh u drugoj oblasti, donosio sam joj novine u kojima sam bio na naslovnoj strani, zlatne ploče, nagrade. Ipak, nijednom mom uspjehu se nije obradovala toliko koliko bi joj značilo da sam "izašao" na nekoj maturskoj ploči. Odavno sam odlučio da ako ikad snimim album, na omotu ploče ispunit ću tu želju moje majke. U tom kontekstu, sve što se nalazi na ploči treba shvatiti kao neki moj maturski rad. Sve ovo je rečeno u onih četrdesetak sekundi koliko "uvod" traje. To nije kompletna pjesma već samo ilustracija naziva, nešto kao usmena posveta. Pjesmu ću završiti i izvodit ćemo je na koncertima.

STRANA A

Prva pjesma na ploči se zove "Sve je dobro kad se dobro svrši". To je neka svakodnevnija verzija "Prve ljubavi". Posljednja strofa kaže: "Lana je imala muža, al' ja sam imao Lanu". Svašta se dešava u životu. Tu pjesmu je odbio žiri zagrebačkog ferstivala. Poslao sam ukupno tri pjesme. Dvije su primili, a ovu, srećom odbili. Obrazloženje je bilo da zvuči pomalo staromodno a "Veče šansona" je predviđeno za neku progresivniju muziku. Obradovao sam se zato što mi je ta pjesma bila najdraža. Jedino sam nju imao u planu za ovaj album.

Lana je moja simpatija iz mladosti. U stvarnosti se ne zove Lana, ali nisam smio spominjati njeno stvarno ime, pošto u tom slučaju ne bih smio dolaziti kući kasno navečer, sam, mračnim ulicama. To je velika ljubav koja traje godinama i koja nema šansi da se ostvari. Oročena je na bar još pet godina. Značajno je da u ovoj pjesmi svira Jovan Kulundžija, naš poznati violinist koji se inače bavi ovom muzikom. Pristao je da nam pomogne u snimanju ploče kad je čuo materijal, što je za mene veliki kompliment. Nadam se da je ovo tek početak naše suradnje, ukoliko se pokaže da je takva suradnja uopće ostvariva. Jovan Kulundžija može pomoći nama, samo ne znam kako mu to možemo vratiti.

Druga pjesma se zove "Drago mi je zbog mog starog". Posvećena je ocu jednog poznatog nogometaša. S tim momkom sam proveo puno dana i uvukao se posredno u nogometne redove, kad već nisam mogao igrati. Izvjesno vrijeme sam patio što nismo mogli zajedno na teren, ali i to je prošlo. I danas mu ponekad zavidim nedjeljom popodne, ali to brzo prođe. Družeći se s njim upoznao sam puno nogometaša i uspio da bar sam sebi objasnim zašto naš nogomet tone. Lova je sve pokvarila. Prvu strofu sam napisao u nekom zanosu, trebala je biti himna nogometu. U međuvremenu sam malo razmislio i napisao drugu strofu koja je pravi odraz zbivanja u našem nogometno cirkusu.

Zatim ide "Jedan Saša iz voza". Pjesmu sam napisao po priči jedne devojke, a pjeva je Biljana. Tema je doživljaj s ljetovanja. Ne znam koliko se uklapa u ovo doba godine, ali valjda će se održati do ljeta. Ovdje je "zbor" koji činimo Biljana i ja divno otpjevao svoje djelove. Ima puno ritma, gledao sam da što više pjesama bude u ritmu, da budu življe i brže od "Snaše". Naprimjer, na ploči ima svega, od valcera do roka, pa mislim da će svatko pronaći nešto za sebe.

U pjesmi „Uticaj rođaka na moj životni put", na neki način ispričao sam svoj život, s tim što u mom slučaju utjecaj rođaka nije postojao zato što ih nemam. Potičem iz porodice u kojoj su sa obje strane djeca jedinci već nekoliko generacija, tako da nemam ujake, tetke, stričeve... Na mene su uticali neki drugi ljudi koje ni-sam mogao staviti u pesmu, pa sam ih prekfalicirao u rođake, što je i tehnički izvodljivo. Ako je moguće posvojiti dijete, zašto ne i ujaka ili strica? Mislim da je ujak značajna ličnost, pošto sam i ja ujak jednoj maloj djevojčici koja još ne zna da priča, niti će mnogo slušati ovu ploču, ali će joj jednog dana kad krene u školu vjerojatno biti drago kad kaže: „Onaj moj uja..." Pesma je auto-biografska iako nisam tri pu-ta pao u školi, ali to je bilo neophodno zbog simetrije.

I OVO JE VAŽNO

Posljednja na ovoj strani je "Mnogo mi znači to". Radi se o još jednoj strogo autobiografskoj pesmi. Tema je moja djevojka, moj pas i moja mašta. Postojala je i četvrta strofa u kojoj se govori o mom drugu sa kojim sviram bluz, ali je iz tehničkih razloga došlo do skraćenja pesme. Strofa o psu je karakteristična za početak pesme, nisam mogao drugačije početi. Djevojka je također morala ostati da ne bih doživio neku težu frakturu, a mašta je ipak moto svega, pa je drugar — izvisio.

Sad je vrijeme da se ploča okrene, pa ću  u međuvremenu ispričati kako je nastala. Pripremajući materijal razmišljao sam kome bih povjerio izradu aranžmana. To je bio veliki problem jer je veoma važno da aranžer oseti atmosferu mojih pjesama. Bočeka sam upoznao prilikom snimanja "Računajte na nas", kad sam se uverio da je pravi majstor i veliki profesionalac. To je bio moj prvi bliži kontakt s njim, ne računajući one pri-like kad sam ga kao klinac gledao u Korni grupi i oduševljavao se kako je svirao "Put na istok" i "Glas sa obale boja". Odlučio sam se za njega i nisam se prevario. Napravio je izvanredne aranžmane. On je producent i, naravno, odsvirao je sve gitare koje se čuju s ploče. Klavijature je svirao Sloba Marković, bas gitaru Bojan Hreljac, a bubnjeve Vladimir Furduj. Specijalni gost, pored Jovana Kulundžije, je i Mića Marković koji je svirao saksofon. Pjevački dio posla smo obavili Biljana Krstić i ja, pošto je Verica Todorović nedavno napustila grupu. Posebno bih se zahvalio snimatelju Tahiru Durkaliću koji je često ostajao s nama do jutra u studiju, naravno izvan radnog vremena. Predvidjeli smo turneju za kraj ožujka ili početak travnja. Planirali smo dvadesetak koncerata po većim gradovima, jer zbog obaveze na fakultetu ne možemo izdvojiti više vremena. Tokom turneje RANI MRAZ će sačinjavati glazbenici koji su sudjelovali u snimanju ploče i dvi nove djevojke. A sad...

STRANA B

"Neki novi klinci" je mala nostalgična pesma o djetinjstvu, konkretnije o mom djetinjstvu, od početka do kraja, i nekim današnjim danima. Jednom, gledajući drveće u Ulici Jovana Cvijića u Novom Sadu, shvatio sam koliko je vremena prošlo otkad je posađeno. Nikad nisam obraćao pažnju na drveće, ali sam se sjetio kako su nekad davno sijekli stare glogove i sadili nove. Sad je to već staro drveće. Tad sam počeo da razmišljam šta se sve dogodilo od 1960, kad sam bio jedan od boljih klikeraša u ulici. "Klince" sam nedavno na-pravio, to je posljednje što sam uradio.

Izvjesno vrijeme nisam ništa pisao, bio sam u krizi. Ulazak u svet šou biznisa nije prošao bezbolno. Ova pesma mi je vratila povjerenje u vlastite sposobnosti i najdraža mi je na albumu.

Druga pjesma na ovoj strani je "Zoki, Zorule". Napravio sam je još 1972. Posvećena je djevojci s kojom sam već sedam godina. Bio sam u dilemi da li da je stavim na ploču, jer sam iskoristio resfren istoimene pjesme Dragana Tokovića. Međutim, kad sam mu se obratio pokazao je puno razumijevanje. Mislim da je to poten-cijalni hit, ima dosta ritma bez obzira što je nastala kad sam imao 19 godina i tek učio gitaru.

"Moj frend ima rokenrol bend". Sve što sam rekao u ovoj pjesmi je istina. Naime, oduvijek sam želio napraviti rock grupu, ali kao "lala" i izraziti ravničar nemam dovoljno temperamenta za rock. Ja sam klasičan antirokerski tip u svakom pogledu, bez obzira što volim da slušati tu glazbu. Ipak, nisam odolio, a da ne na-pravim jedan rok, pogotovo što sam imao izvanrednu ekipu koja je mogla odsvirati sve što sam zamislio za razliku od nekih ranijih pokušaja RANOG MRAZA.

Ovo je pjesma koja na neki način treba naslijediti "Razdeljak". Zove se "Brakolomac". Kažem, na neki način jer nema istu formu, nije tango niti je u drugim elementima bliska "Razdeljku", ali ima štos. To je „švalerska", dvosmislena pesma. Mislim da će je pjevušiti u poduzećima, ujutru u autobusima... Recimo, susjed susjedi  s kojom se "gleda" godinama. To je pjesma za neku "srednju" generaciju, mlađi još nisu u tim vodama.

Pjesma koja zatvara album je "Prodaje se prijatelj". Ne odnosi se na nekog posebno. U jednom trenutku sam se razočarao kad sam primjetio da se razišlo moje društvo koje se svaki dan okupljalo kod samoposluge "Galeb" u Novom Sadu. Neki su se zaposlili, neki otišli, neki se sasvim okrenuli devojkama. Mislio sam da ćemo biti prijatelji cijeli život, da ćemo se zezati svakog dana oko podne... Prevario sam se. Izgleda da prijateljstvo ima rok trajanja, negdje do dvadesete, a onda neki postaju suviše zlobni, da bi mogli provoditi dane zajedno. U vrijeme kad je pjesma nastala to mi je teško palo, ali sam u međuvremenu malo analizirao ovu pojavu pa mi više i nije toliko žao. Onda mi je bilo teško da budem sam između dvanaest i dva, da nema nikog ispred samoposluge. Sad sam već navikao.

To je bila poslednja pesma na ovoj našoj ploči, a ovo što sad slušate... to nije pesma.