Bilo jednom u Jugoslaviji: Supruge i cure nogometaša 1982. nisu bile nimalo kao danas
SVJETSKO prvenstvo u Rusiji u punom je zamahu, a dio svjetla reflektora pada i na bolje polovice nogometaša koji predstavljaju svoje zemlje. U suradnji s YugoPapirom ovaj ponedjeljak donosimo priču o nogometašima i njihovim suprugama uoči SP-a 1982. godine, a koliko se stanje promijenilo do danas, procijenite sami.
Lipanj 1982: Ljubitelji nogometa, po pravilu, prate svaki korak, igru, izjavu, pa i najbeznačajnije detalje iz života svojih ljubimaca, ne razmišljajući kakav "krnji" obiteljski život vode njihovi idoli. Željeli smo saznati koliko su supruge naših reprezentativaca spremne (i prinuđene) da prihvate takav život.
Nogometaši i sportaši općenito, su moderni nomadi. Lutalice. Najčešće, robovi svoje profesije i unosnih materijalnih privilegija, ali i mnogih odricanja. Za njih je dom, obitelj, zagrljaj djeteta i supruge, društvo rodbine i prijatelja...najčešće samo iluzija.
Zbog nogometa i obaveza zapostavljaju supruge i djecu. Rijetki su trenuci kad Petrović, Zajec, Jovanović, Šestić, Stojković, Vujović... mogu biti u društvu voljenih osoba. Zakon nogometa je i asketizam u ljubavi i nježnosti.
U svibnju, zahvaljujući punom razumijevanju izbornika Miljana Miljanića, i novoj formi rada, zapravo neke vrste rekreativne pripreme u Ohridu uoči Svjetskog prvenstva u Španjolskoj, u raskoši prirode i arhitekture, osmorica reprezentativaca mogli su desetak dana, poslije napornih treninga, zadovoljstvo i odmor potražiti u društvu svojih najdražih. Za nogomet, slika neobična.
A kako su Zagorka Petrović, Gordana Jerolimov, Kristina Kragić (možda buduća supruga Zlatka Vujovića), Slavica Šestić, Hilda Hristić, Marta Jovanović, Dubravka Zajec i Ljiljana Stojković doživjele te dane ohridskih radosti, kako će preživljavati, kraj malih ekrana, igre i iskušenja svojih muževa u tim "mundijalskim danima"?
Ti ohridski dani bili su praktično jedini period druženja supružnika do 15. lipnja. Jer, novosadske pripreme su "tabu" za supruge i djecu. U taj svijet se ne može...
Dan prije ohridskog rastanka je i ovaj razgovor: kako je u društvu popularnih (ali i prezauzetih) muževa, kako će te mlade žene i u život tek zakoračila deca, preživljavati "španjolske" dane i noći, igre i duele Pižona, Nenada, Šeleta, Zajka, Štrklje i ostalih?
"Liči mi sve ovo na san. Zeka je toliko bio okupiran obavezama da smo bili željni da se ispričamo. Hvala Miljanu što nam je pružio bar ovakvu utjehu. Smeta jedino, što su toliko premoreni treningom da jedva čekaju da zaspe. I da mogu, u Španjolsku ne bih putovala! Što da mu smetam? Ovo je interes iznad mojih želja, razumijem ja to, neka nas samo obraduju, radovat ću se ja pored televizora. I strepjeti...", kaže Dubravka Zajec.
"Ništa nama, meni posebno, neće biti lakše nego njima! Vi ne možete ni naslutiti kako je teško iščekivati svaku akciju, gol, potez. Doživjeti eventualnu povredu", dodaje Slavica Šestić. "Dani u Ohridu su samo mala zabluda, znam što me čeka svake večeri pored TV ekrana..."
"Ovo su možda i najljepši dani moga braka, iz jednostavnog razloga što smo rijetko zajedno. Ali, spremna sam i na odricanja, bit ću sretna ako Neša igra dobro, ako radosti svjetskog prvenstva podijelimo i sa zakašnjenjem", kaže Ljiljana Stojković.
Slično misli i Zagorka Petrović: "Vlada je pažljiv suprug, još pažljiviji otac. Javlja se često. To mi pomaže. Ipak, kad pomislim koliko smo odvojeni, koliko se obostrano odričemo svega što prati jedan normalan život supružnika, dođe mi da se odreknem
svih tih pogodnosti, koje nisu male. Ali, što da se radi, tko nam je kriv što smo izabrale nogometaše? A, kad pomislim na Španjolsku - već me hvata nervoza!
"Ive je bio povrijeđen, strepjeli smo zajedno. Valjda će biti dobro. Eh, da mi je još koji ohridski dan. Najteže mi je kad mala Ana na TV ekranu prepozna tatu, pa zove... Ali, sve ću zaboraviti, ako se dobro plasiraju...", rekla nam je Gordana Jerolimov.
Marta Jovanović dodaje: "Ovaj Crnogorac već me je privikao na samoću. Divan je Nikola i pažljiv i, mislim, oboje smo presretni što smo ovdje zajedno. A, što se Španjolske tiče: pa ja bih pristala na još veća odricanja, samo da naša reprezentacija načini
podvig, da moj Nino bude jedan od zaslužnih za to. Pomislim: neću ni uključiti televizor, a opet tko bi to izdržao? "Igrat ćemo" i mi pored malih ekrana, doživljavati i preživljavati svaki detalj.
Tako govore javnosti nepoznate supruge poznatih muževa. Isto će izreći i Hilda Hristić, Kristina Kragić, djevojka Zlatka Vujovića. Mali Ivan Šestić, Tena Zajec, Marina Petrović ili najmlađi član ohridskog druženja, jednogodišnja Ana Jerolimov osjećaju se slično, jer im je i način života gotovo isti.
Jedno je, ipak, sigurno: supruge su svjesne svoje uloge, svojih izuzetnih odricanja. Zbog toga su im i bili slatki ti rijetki dani druženja. Zbog toga su, valjda, tako lako i spontano međusobno postale i prijateljice.
Svake večeri, po završetku utakmice naše reprezentacije na svjetskom prvenstvu, reče na kraju Hilda Hristić, zvonit će telefoni. Bar ćemo jedna s drugom mijenjati utiske, doživljavati Mundijal.
Daleko su od Zaragoze, Valencije, Barcelone i Madrida, ali, ipak, tu, uz svoje muževe u njihovim srcima. Sjedit će u
kući kraj ekrana, a na svoj način one su u Španjolskoj.
Skromna i obična
Ima supruga naših istaknutih nogometnih reprezentativaca, koje žele da ostanu takoreći anonimne. Skromnost je njihova vrlina. Takva je, nema sumnje, i supruga Ratka Svilara, golmana naše reprezentacije, Vukosava. Majka je dvije kćerčice, zaposlena kao farmaceutski tehničar u novosadskoj apoteci na temerinskom putu...
"Desetogodišnja kćerka Nina pohađa četvrti razred, a Kristina ima šest godina i još je u vrtiću", prihvaća razgovor Vukosava, ne baš previše oduševljena. "Radim, živim kao svaki običan građanin Novog Sada i provodim dane na poslu i s djecom."
Mijenjaju li nogomet i muž, poznati reprezentativac, vaš uobičajeni način života majke i supruge?
Ne bih rekla... To što mi je muž daleko od kuće, u belgijskom Antwerpenu, svakako ne prija. Zašto bih to, uostalom, voljela? Ali, što da se radi? Bila sam u Belgiji, tri puta...
Vukosava radi osam sati dnevno, a u ostalom vremenu obavlja sve poslove kod kuće, s djecom. I kuha.
"Navršila sam 30 godina, imam dvije kćerčice, a osjećam se i mlađom nego što jesam. Radim i živim kao bilo koja obična žena... Ne volim publicitet, jer on ponekad donosi neugodnosti. Iza svake riječi, rečenice, čitatelji ponekad traže i pronalaze senzacije..."
Skromna, na poslu veoma radišna, kod kuće prava majka i domaćica, Vukosava Svilar zaista ne želi senzacije i publicitet koji remeti normalan tok života. Njeni dani ispunjeni su radom, ispitivanjem djece i više od toga ne traži, iako je svjesna da je njen muž i te kako popularan fudbaler, najbolji golman Jugoslavije u Belgiji.
Razgovarali: M. Vučinić i S. Parabućski (Nada, 1982.)
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati