Borio se s partizanima, odlikovao ga Tito, a u Hollywood je dolazio samo po keš
TIJEKOM Drugog svjetskog rata Sterling Hayden se borio s partizanima po planinama bivše Jugoslavije, opremao ih oružjem, morskim i zračnim putem, raspalio je Mikea Corleonea po vilici tako da se ovaj nije oporavio ni do svadbe koja je uslijedila značajno kasnije, a 1980. je propustio honorar samo da bi došao Brozu na sahranu u Beograd. Imao je deal s časopisom Rolling Stone da napravi i reportažu, međutim iz nekog razloga nije ju nikad napisao.
To su tri (ili četiri) referentne točke koje su možda najzanimljivije većini ljudi s ovih prostora, ali pričamo o ogromnoj filmskoj zvijezdi i interesantnoj osobi pa te tri čak nisu ni u top 3 najvažnijih sveukupno. Dakle, u pitanju je moreplovac, ribar, vatrogasac, pisac, silom glumac i ratni veteran. Za zasluge u borbi protiv Nijemaca i ustaša ga je i Tito odlikovao ordenom za hrabrost '45, a on sam je kroz vojevanje s partizanima zavolio komunizam, mada ga se u kasnijim desetljećima odrekao. Nakon povratka u Hollywood bio je dio "crvene" ekipe, ali je Josephu McCarthyju cinkao istomišljenike, nešto zbog čega se kajao do kraja života.
Na osnovu ovih par posljednjih činjenica, kao i one da je glumu mrzio iz petnih žila, a bavio se njome, moglo bi se reći da se radi o tužnom čovjeku i sudbini, međutim to je čovjek koji je obišao doslovno svaki ugao svijeta, živio na raznim lokacijama po sedam kontinenata, novac zarađen od šljake trošio isključivo na brodove i jahte (i na tri žene, šestero djece), desetljeća proveo s flašom i gandžom kao omiljenim suputnicama, upadao u razne avanture čim bi napustio mrski Hollywood, a do Hollywooda je dolazio samo da snimi film, podigne keš, sa željom da što prije ode svaki put.
Spomenusmo ulogu kapetana McCluskeyja u Kumu, no ona nije mjerilo njegovog doprinosa traci pošto je stvarno malo glumaca s impresivnijom zbirkom naslova i značajnih uloga, mahom glavnih. Svojim stoičkim stavom, grubim glasom i izrazom lica koji ne dopušta da se trpe sranja od bilo koga izgradio je sebi ime prije svega u eri noir filma i upisao se kao nosilac klasika Džungla na asfaltu (Huston), Uzaludna pljačka (Kubrick), Val kriminala (Andre De Toth), Iznenada, pa Rayov vestern Johnny Gitara s Joan Crawford. Poslije je odigrao još bogaoca likova, od kojih prednjači naravno general Jack D. Ripper iz Doktora Strangelovea, dok se iz sedamdesetih pored Kuma mogu izdvojiti i slikovita rola u Privatnom detektivu (koja nekako najviše podsjeća na pravog njega zapravo), kao i u 1900 Bernarda Bertoluccija.
U poznim godinama je pustio i bradurinu, nosio neke trake oko glave, šarenu odjeću, nešto nezamislivo ako se sjetimo njegovog standardnog izgleda iz najboljih filmskih dana, ali sve je to dio vagabundovskog karaktera koji je u Sterlingu Haydenu oduvijek stanovao i kojem se prepustio kada je smislio taktiku financiranja željenog života glumom koja je naravno uvijek bila isplativa. A to što se pred kamerom osjećao kao da mu netko zabada klinove pod nokte, bože moj, tako se većina nas osjeća na poslu.
Umro je od raka prostate, prije toga proživio dovoljno za dva života, što lijepog i za pohvalu, što ne baš lijepog i ne baš za pohvalu. Rođen 1916. u New Jerseyju, preminuo 1986. u Kaliforniji, a bio je svakako jedan jedini - Sterling Hayden.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati