BILJKE koje krše neka "pravila" ekologije, prilagođavajući se na neuobičajen način, mogle bi imati veću šansu preživjeti klimatske promjene, tvrde istraživači sa Sveučilišta u Queenslandu i Trinity koledžu u Dublinu. Oni su proučavali biljku koja se naziva muški trputac ili uskolisni trputac (Plantago lanceolata) kako bi zaključili na koji je način ona postala jedna od najrasprostranjenijih biljnih vrsta na svijetu, piše Science Daily.

"Ova trputac, mala biljka porijeklom iz Europe, raširila se širom svijeta i htjeli smo vidjeti zbog čega je tako uspješna i u suhim i vlažnim područjima planeta", kaže dr. Annabel Smith sa Sveučilišta u Queenslandu i suautorica studije.

Tim od 48 ekologa obilježio je 53 mjesta u 21 zemlji svijeta, označivši tisuće biljaka, prateći način na koji venu i kako se njihovo sjeme širi, brojeći cvijeće i sjemenje i proučavajući njihov DNK.

Ono što su otkrili otišlo je izvan do sada poznatih principa ekologije.

"Bili smo šokirani kada smo ustanovili da se neka 'pravila ekologije' jednostavno ne odnose na ovu vrstu. Ekolozi koriste različite teorije za shvaćanje načina na koji priroda funkcionira, koje su razvili tijekom desetljeća terenskog istraživanja, a jedna od tih teorija odnosi se na načine na koje su promjene u veličini populacije utjecale na genetsku raznovrsnost ili varijaciju u genima koji se nalaze u DNK. Male populacije imaju malu genetsku raznovrsnost, dok one velike, s velikim brojem izdanaka, imaju bogatu genetsku raznovrsnost. Genetska je raznovrsnost važna podloga za evoluiranje vrste, a što je ona veća, biljke se bolje prilagođavaju promjenama životne sredine, kao što su klimatske promjene. Ustanovljeno je da je kod biljaka koje su na svom matičnom tlu okruženje utjecalo na razinu njihove genetske raznovrsnosti, ali da se u novom okruženju ovi buntovnici koji krše pravila bolje prilagođavaju od većine drugih biljaka", kaže dr. Smith.

Tim znanstvenika otkrio je da je uspjeh ove vrste trpuca toliki zbog čestog prijenosa u razna područja širom svijeta.

Profesorica Yvonne Buckley s Trinity koledža, koja je također jedna od autorica ove studije, kaže da su DNK analize otkrile da je neprekidno prenošenje ove biljke u Australiju, Novi Zeland, Sjevernu Ameriku, Japan i Južnu Afriku brzo pridonio njenoj genetskoj raznovrsnosti zbog čega ona ima višu razinu prilagodljivosti.

"U Europi ovi se trpuci pridržavaju pravila, ali kada kroče izvan nje, bez obzira na to gdje ih posadite, one skoro uvijek imaju visoku genetsku raznovrsnost i visoku razinu prilagodljivosti", zaključuje Buckley.

"Jako je važno što sada znamo da stalni prijenos ovih biljaka miješa genetski materijal i čini invazivne biljke još uspješnijima. Istraživanja invazivnih vrsta daju nam naznake na koji bi se način ostale biljke mogle prilagoditi klimatskim promjenama", kaže Smith.