NJEMAČKI državnik Otto von Bismarck je svojevremeno svoj prezir prema parlamentarnoj demokraciji izrekao usporedivši uzvišene ustave i zakone koje donosi parlament s kobasicama i primijetivši da se čovjeku i najukusnija kobasica zgadi nakon što bude upoznat s načinom njene proizvodnje. Zlobnici bi nešto slično mogli reći i za "Capote", film Bennetta Millera koji se bavi stvaranjem jednog od najhvaljenijih i najvažnijih djela američke književnosti u prošlom stoljeću.

Film počinje kada krajem 1959. godine Truman Capote (Hoffman), jedan od najpopularnijih američkih pisaca svog vremena, slučajno opazi vijest o brutalnom pokolju obitelji uglednog farmera u Kansasu. Capote odlazi u Kansas, ispočetka samo zato da bi napisao reportažu o tome kako se lokalna zajednica nosi s brutalnim zločinom. Međutim, kada istraga rezultira uhićenjem dva sumnjivca, Capote postaje fasciniran počiniteljima, pogotovo obogaljenim Perryjem Smithom (Collins). Nastojeći izvući što je više podataka o njihovom životu i mogućim motivima, Capote se sprijatelji s ubojicom i čak počne financirati njegove odvjetnike kako bi spriječio pogubljenje. Taj proces, koji će na kraju rezultirati hvaljenom knjigom "Hladnokrvno ubojstvo", traje godinama i ostavlja teške posljedice na Capoteovo duševno zdravlje.

Gledateljima koji nisu imali prilike čitati knjigu - koja je uistinu fascinantna i koja je 1967. godine poslužila za isto tako hvaljeni film - "Capote" je uglavnom poznat po tome što je za naslovnu ulogu Philip Seymour Hoffman dobio "Oscara". A nakon što se film pogleda, postaje manje-više jasno da je to bila njegova jedina svrha, odnosno da je scenarij Dana Futtermana kao i režija Bennetta Millera apsolutno podređen nastojanju da njihov dugogodišnji prijatelj dobije zlatni kipić.

Hoffman uistinu jest zaslužio nagradu, i način na koji se transformirao u jednu od najpoznatijih "tetkica" u američkoj povijesti je briljantan. Međutim, sve to nije dovoljno da podigne slabašan zaplet, odnosno nadoknadi nedostatke Millerove režije koja se svodi na monotoni prikaz sumornih provincijskih krajolika i njihovog učinka na raspoloženje glavnog junaka. Čak je i Capoteov notorni homoseksualizam - koji se prošle godine žestoko reklamirao kao glavni adut "oskarovske" kampanje u ultra-liberalnom Hollywoodu - u ovom filmu na razini biografske fusnote, a Bruce Greenwood, koji tumači ulogu njegovog ljubavnika, se doima kao dio namještaja.

Da stvar bude gora, autori filma su vjerojatno odabrali u dramaturškom smislu najgore moguće razdoblje života slavnog pisca. Capotea prikazuju kada je već stigao na američki književni vrh, odnosno ne pokazuju način na koji se stvarao njegov fascinatni lik; također su izostavljene njegove kasnije godine, kada je punio naslovnice drogom, ekscesima i boravkom u njujorškom "Studiju 54".

DVD-izdanje filma, pak, dolazi uz standardno pakovanje promotivnih priloga, ali i dva audio-komentara s Bennettom Millerom. Prvi, u kome mu društvo čini Hoffman i koji se bavi objašnjavanjem Capoteovog lika, je nešto zanimljiviji od drugog, u kome se Miller i direktor Adam Kimmel suhoparno bave tehničkim detaljima.

uloge: Philip Seymour Hoffman, Catherine Keener, Clifton Collins Jr., Bruce Greenwood, Bob Balaban, Mark Pellegrino
režija: Bennet Miller
proizvodnja: Sony Pictures Classics, SAD, 2005.
trajanje: 114

OCJENA: 4/10 (podnošljiv)

Dragan Antulov