NEKI korisnici interneta otišli su toliko daleko da su poručili kako bi možda bilo bolje da manje ljudi čita knjige, i to nakon što je rasprava o pripovijedanju u prvom licu otkrila zapanjujuću razinu medijske nepismenosti među dijelom generacije Z. Naime, neki mlađi čitatelji priče ispričane u prvom licu, odnosno s naglaskom na zamjenici "ja", tumače kao da bi sve što glavni lik radi trebali raditi i oni sami.

Zašto neki misle da se "ja" odnosi na njih?

U književnosti, pripovijedanje u prvom licu najintimniji je način pripovijedanja, u kojem se čitatelju čini kao da mu glavni lik izravno prepričava priču. Riječ je o knjigama koje koriste zamjenicu "ja". S druge strane, pripovijedanje u trećem licu koristi zamjenice poput on, ona i oni. Tema se pojavila na X-u (Twitteru) nakon što je autorica Amy DeBellis objavila šalu o pisanju u trećem licu.

"Ovisna sam o najgorem stilu pisanja od svih: trećem licu prezenta", napisala je. Mnogi su njezinu objavu shvatili ozbiljno, što je potaknulo daljnju raspravu.

"Zašto toliko ljudi MRZI pripovijedanje u trećem licu???" upitao je jedan korisnik, na što je drugi odgovorio kako je to "zato što bi se ljudi radije sami ubacili u priču nego razmišljali o tome što bi druga osoba mislila ili učinila".

Upravo je ta objava otkrila ozbiljan nedostatak razumijevanja funkcije pripovijedanja u prvom licu. Korisnica @illjoy_ objavila je snimke zaslona koje pokazuju zapanjujuće nerazumijevanje teme.

"Ovo je glavni razlog zašto mrzim prvo lice", napisao je jedan korisnik. "Ako čitam knjigu i protagonist u prvom licu radi najveće gluposti, bacam knjigu. Jer ja nikad ne bih donio takvu odluku". S time se složila i druga korisnica: "Nema ničeg iritantnijeg od prvog lica kad je lik užasan. 'Ja' nisam došla na zabavu bez gaćica, nego ONA, ta seljančura koja uništava namještaj".

"Ovo je čista medijska nepismenost"

I čitatelji i pisci ostali su zbunjeni ovakvim tumačenjem. Perspektiva prvog lica osmišljena je kako bi produbila bliskost čitatelja s glavnim likom, a ne da bi čitatelj zauzeo njegovo mjesto. Ono o čemu ovi čitatelji govore zapravo je pripovijedanje u drugom licu, koje se koristi znatno rjeđe. Neki smatraju da je ovaj fenomen znak da mlađim generacijama nedostaje medijske pismenosti.

"Ovo je čista medijska nepismenost. Ljudi očito doživljavaju pripovijedanje u prvom licu kao da oni sami nešto rade, a ne, znate, kao da im netko drugi priča priču", komentirao je jedan korisnik. "Nikad nisam mislio da ću ovo reći, ali mislim da bi manje ljudi trebalo čitati knjige", našalio se drugi.