MOGLI bismo reći da se radi o univerzalnom pravilu da ono što pokušate zabraniti ili utišati, neminovno postaje popularnije i glasnije. Kvaliteta ponekad nije ni bitna. To je svakako slučaj s novim filmom njemačkog trash majstora Uwe Bolla "Citizen Vigilante" koji je izazvao šok, ne toliko u javnosti, koliko među dežurnim liberalima koji su u svemu prepoznali još jedan bojni poklič u vječnom ratu da postanu što uspješniji u drevnoj disciplini virtue signallinga.

No, to je tek start jer kada se u istoj rečenici nađu ime redatelja s titulom "najgoreg", bivša holivudska zvijezda čija je karijera uništena optužbama za zlostavljanje i "kanibalizam" te najbogatiji čovjek na planetu koji raspiruje kulturne ratove, rezultat je savršena "oluja govana" koja nam je donijela novu epizodu woke vs. antiwoke sadržaja koji je potpuno beskoristan mimo hranidbenog lanca medija i publike koja se hrani ovim tipom brainrota.

Zabrani me do vrha

Ono što je trebalo biti tek jeftilen torpediran na samo dno ponude streaming servisa, pretvorilo se u viralni hit zahvaljujući cenzuri, vječno zgroženim liberalima i dobrom starom algoritmu uz poguranac pravih ljudi.

Nakon kratkotrajne mirovine, Boll je u Zagrebu startao snimanje trilera koji se isprava trebao zvati The Dark Knight, ali kao što vjerojatno možete pretpostaviti, Warner Bros. ekipi to se nije svidjelo pa je film preimenovan u Citizen Vigilante.

Radnja prati Michaela Sandersa, američkog bivšeg vojnika i bogatog iznajmljivača stanova koji živi u neimenovanom europskom gradu, a kojeg u potpunosti "glumi" Zagreb. Nakon što svjedoči brutalnom ubojstvu majke pred djetetom, a radi se o zločinu koji je počinio migrant, Sanders uzima pravdu u svoje ruke.

Kreće u nemilosrdni lov na kriminalce i silovatelje (koji su u filmu gotovo isključivo prikazani kao muslimanski migranti) te korumpirani sustav koji ih štiti. Temelj za ovu osvetničku fantaziju Boll je pronašao u stvarnom, tragičnom slučaju iz Hamburga 2016. godine, kada su tinejdžeri za sudjelovanje u grupnom silovanju četrnaestogodišnjakinje dobili tek uvjetne kazne.

U glavnoj ulozi je Armie Hammer, glumac koji je sve do 2021. godine imao obećavajuću karijeru koja je zakočena nakon niza optužbi za emocionalno i seksualno zlostavljanje.

Iako je istraga završila bez podizanja optužnice i kriminalno lošom dokumentarnom serijom House of Hammer koja vas tjera da stanete na njegovu stranu, Hammerov povratak u ulozi "pravednika" činio se kao logičan korak jer baš kao što je Spacey završio kod Sedlara, tako je i Hammer osuđen pristati na ono što mu nudi Boll. Očekivano, kritika se uhvatila i za to što osvetnika glumi čovjek koji se "izvukao" od služenja kazne.

Podjednako očekivano, isti ti ljudi Hammeru predviđaju još snažnije otkazivanje iako, budimo realni, nakon skandala nema šanse da se u dogledno vrijeme pojavi u filmu s ozbiljnim budžetom jer, niti je pouzdan u PR smislu, niti je mamac za publiku (što je, da si ne lažemo i najveći holivudski grijeh). No, radi se o odličnom glumcu koji zaslužuje kvalitetne indie projekte koji bi se s vremenom mogli pojaviti.

Musk ponovno ima previše slobodnog vremena

Početak pravog skandala izbio je kada je njemačko klasifikacijsko tijelo odbilo filmu dodijeliti dobnu oznaku, čime je Citizen Vigilante de facto zabranjen za kinodistribuciju i oglašavanje u Njemačkoj jer "otvoreno potiče neselektivno nasilje prema useljenicima i manjinskim skupinama". 

Ovo je prvi veliki dobitak za Bolla koji je odluku objeručke prihvatio, tvrdeći da je žrtva "woke cenzure" te da europske institucije žele sakriti istinu o migrantskom kriminalu. 

I ovdje treba biti realan jer Boll je u ideološkom smislu, da se okoristim filmskim momentom, vrećica iz Vrtloga života i ide tamo gdje ga vjetar odnese. Vjetar je u ovom slučaju publika koja je ovaj film popušila, za razliku od mnogih drugih njegovih filmova.

Nažalost, publika ovog filma mu je malo desno orijentirana pa je sad prisiljen ublažiti svoju retoriku prema Trumpu kojeg je donedavno žestoko pljuvao, vjerujući da će mu to pomoći kod liberala koji njegov, migrantima naklonjen prethodni film "Run" nisu pogledali.

Ukratko, Bollova politika je "fluidna", ali ono u čemu je dosljedan i u čemu mnogi kritičari griješe je to da je ovaj film iznimka. Gotovo 90 % toga što Boll radi je osvetničke tematike i licemjerno je upravo to da kritičari izdvajaju ovaj film kao nezamislivo nasilnu iznimku.

Nagađate, problem nije Boll već onaj na kojeg su američki liberali najalergičniji. Riječ je o Elonu Musku koji je nešto poput iritantnog Bubimira koji se pojavi nakon što netko tri puta glasno izgovori "woke". On je na svojoj društvenoj mreži X omogućio besplatno gledanje cijelog filma tijekom 48 sati, javno ga podržavši i usput najavivši kako će "Citizen Vigilante 2 biti još bolji".

Zahvaljujući Muskovoj podršci, film je pretvoren u prvorazredno oružje u kulturnom ratu. Podjednako interesantno je analizirati i komercijalni nerazmjer između viralnosti i stvarne financijske isplativosti ovog pothvata. Unatoč skromnoj zaradi koja ni izbliza nije pokrila budžet, film je dospio na prvo mjesto digitalnih kupovina na platformama Apple TV i Amazon Prime Video u SAD-u.

Uwe Boll je već iskoristio trenutak te na društvenim mrežama objavio AI-generirani plakat za nastavak koji planira za 2027. godinu, priznavši pritom da scenarij još ne postoji (kao da bi ga to spriječilo), ali da je Hammer raspoložen za repriziranje uloge.

Male opasnosti i velike gluposti

E sad, nije ovo ništa novo. Sličan tretman davno prije dobili su i danas kultni Death Wish i Dirty Harry, sablaznivši tadašnje liberalne kritičare koji su filmove sasjekli kao jeftinu desničarsku propagandu.

Vrijeme je pokazalo da malo tko pamti te kritičare.

Je li Citizen Vigilante dobar film koji ćemo nakon 20 godina isticati kao bitan trenutak u svijetu filma? Objektivno, nije, ali zašto bi to itko i očekivao? To je ono što se od njega traži. No, za razliku od mnogih drugih njegovih uradaka, ovaj je daleko učinkovitiji jer češe taj aktualni ksenofobni svrbež.

Da si ne lažemo, nikog nije briga što itko piše o bilo čemu jer sve je ovo PR za neki film o kojem se trenutačno priča, a vrijeme je jedini sudac toga hoće li ovo ostati zapamćeno ili ne. Isprazno trkeljanje o tome da filmovi, glazba i video igre potiču nasilje već je odavno osporeno i to su u 2026. očito zaboravili jedino oni koji tvrde da je ovo "opasno".

Nije zbog Bolla nego ih boli za Zagreb

S druge strane, ful je zabavno promatrati Hrvate koji vjeruju da je ovo "loša propaganda" za državu budući da je film u potpunosti snimljen na zagrebačkim ulicama, uz sudjelovanje hrvatske manjinske koprodukcije. Prikaz Hrvatske kao neimenovane, oronule i nesigurne europske destinacije u kojoj krvožedni migranti usred bijela dana kolju žene naišao je na oštru osudu domaće javnosti.

I kad kažem "javnosti", mislim "tucet ljudi koji su o tome napisali tekst".  

Iako bismo očito željeli vjerovati da je nekog briga, zaista nije i to je ta predivna zabluda u kojoj mogu živjeti samo pripadnici kruga domaćih kužera koji žive u svom paralelnom svemiru u kojem ljudi masovno jure na IMDB ne bi doznali gdje je film snimljen. Uz sve to, pretpostavljaju da će bilo tko od gledatelja prepoznati Zagreb koji u stvarnosti, baš kao i na filmu izgleda doslovno kao bilo koji mali dosadni grad u Europi.

I baš kao što nitko nije došao vidjeti predivne, snijegom prekrivene planine nedaleko Vinkovaca samo zato što su ih vidjeli u zemljopisno nepotkovanom Murder on the Orient Express Kennetha Branagha, tako neće ni zaobilaziti Zagreb zbog Bolla već činjenice da se u Zagrebu ne događa apsolutno ništa zanimljivo.

Osim ponekad. 

Uoči masovnih okupljanja. 

Iako, takvi veliki događaji ne idu nužno u korist antifa imidžu glavnog grada i države. 

S druge strane, HAVC je odbio dodijeliti porezne olakšice za snimanje filma, a što se promocije Hrvatske tiče, u posljednjih nekoliko dana mogli ste naići na barem desetak slučajeva u kojima su likovi poput Piersa Morgana i njemu sličnih, razgovarajući o filmu, istaknuli da je upravo Hrvatska jedna od najsigurnijih europskih zemalja što je daleko veća promocija od brundanja u domaćim medijima.

Mali, ali je tehničar

Da je osoba, Citizen Vigilante bio bi internetski trol, netko tko je bitan samo onoliko koliko mu važnosti dajete, a i liberali i konzervatici obožavaju se hvatati u ovu zamku. Uwe Boll je čovjek koji je iskoristio stvarnu društvenu napetost oko migracijskih politika kako bi svom malom filmu osigurao vidljivost.

I budite sigurni da cijele ove drame ne bi ni bilo da nema Elona Muska koji je povećao vidljivost filma, ali kako to i inače biva s Muskom, on ima suprotno od Midina dodira i sve što takne, magično postaje veće sranje.

Sjećate li se kada su američki kritičari u lovu na klikova strahovali od nereda na ulicama i nasilja koje bi potencijalno mogao izazvati onaj prvi, super uspješni Joker koji je prozirno kopirao Scorseseovog "proto Jokera" Travisa Bicklea koji je također bio potencijalno zapaljiv, baš kao i Kubrickov A Clockwork Orange pet godina ranije?

E, ništa se od toga nije dogodilo, a razlog je to da filmovi, koliko god fenomenalni bili, nisu ni približno opasni u pozivima na linč kao političari i mediji koji ih za to najčešće prozivaju.

Kad je kvalitetno izvedena, umjetnost je slojevito komuniciranje pa je čak i najglupljima od nas, na onoj površinskoj razini jasno da se radi o refleksiji, promišljanju i seciranju društva, a jedino što takva umjetnost potiče je rasprava koja u najboljem slučaju može potrajati desetljećima. Kad je loša, ne dogodi se ni to.

I ne želim tepati Bollovom filmu, ali činjenica da je Citizen Vigilante izazvao toliku raspravu je, ili znak da je riječ o barem solidnom filmu, ili govori JAKO puno ružnih stvari o odnosu prema umjetnosti, razini rasprave, razmjerima polarizacije i moći algoritma.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala