Da su Hrvati političar, javno bi bili za obitelj, a potajno žicali pušenje na gay stranici
Foto: Index/Instagram
AKO STE proteklih tjedana visjeli na društvenim mrežama, vjerojatno vam je zapelo za oko da Hrvati opet ne slušaju cajke.
Teško je više izbrojati koliko se puta to dogodilo, ali čini se da smo spremni za novu rundu stoljetnog meča drevne hrvatske sportske discipline poricanja očitog.
Slušate li cajke i zašto da?
Uglavnom, ako vam je promaklo, netko je ispalio da uskoro dobivamo cajkaroški radio i tako se ponovno zakotrljala ona stara dobro poznata lavina sazdana od šokova i nevjerice. Iako nitko normalan na to više ne reagira jer priča se izlizala još prije 20 godina, ispada da je ovo peti jahač Apokalipse na kojeg nas nitko nije upozorio. Prepoznat ćete ga po dugmetari u koju udara dok galopira na Pegazu i urliče Cecine stihove.
Ovog smo puta poslali i novinare na teren da doznamo kako narod diše. Ispada da se radio o kojem svi pričaju pokreće bez razloga jer Hrvati preziru, ne slušaju ili samo znaju ljude koji slušaju narodnjake. Doduše, najveći problem ove ankete bio je taj da su ispitanici bili trijezni. Da smo ih nekim slučajem zatekli nacvrcane, mnogi od njih pjevali bi drugu pjesmu i budite sigurni - ta bi pjesma bila cajka.
Ali za slučaj da vas ovaj sljedeći korak i dalje brine, postoji rješenje. Kad se cajkaroški radio napokon pojavi, učinite isto ono što radite sa stanicama koje puštaju klasiku, jazz ili bilo što drugo što lažete da volite, i jednostavno ga ne slušajte.
Nažalost, za to je odavno prekasno. Ova shizofrenija predugo traje.
A sad sve ono što niste tražili
A priča se ponavlja otprilike svakih šest mjeseci. Mediji se ponašaju kao da je to nešto šokantno pa bombardiraju senzacionalističkim naslovima jer znaju da čitatelji obožavaju ovu priglupu igru. Mi kažemo "evo cajki", vi odgovorite "što, stvarno? Ne mogu vjerovati" i onda se par tjedana svi masovno pretvaramo da prije pola godine nismo zaključili da su cajke oduvijek tu i, ako nisu nestale devedesetih, očito ne namjeravaju otići.
I to je donekle razumljivo jer hrvatski medijski prostor oduvijek se svodio na tih pedesetak tema koje neprestano pretresamo.
A cajkaroški radio bi se mogao pokazati kao odličan potez. Zašto? Jer Hrvati "ne slušaju" narodnjake. Štoviše, ovo bi mogao postati poslovni model budućnosti jer kada biste pokrenuli televiziju/portal/streaming servis na kojem emitirate isključivo sadržaje koje Hrvati "ne vole", vjerojatno biste imali hit.
Ne bih nikada... Osim svakog vikenda
Narodnjaci su u kategoriji tih besmrtnih klasika nad kojima se obožavamo iščuđavati jer je zabavno pretvarati se da smo bolji nego što zaista jesmo. Ova bolesna težnja "urbanom" i ova papagajska mantra da "narodnjaci nikada nisu bili glazba ovih prostora" dovoljan su znak da nešto u ovoj priči opasno smrdi. Čim se netko nečemu opire toliko intenzivno, znate da nešto mulja.
Da su Hrvati političar, bili bi konzervativni političar koji se javno zalaže za obiteljske vrijednosti i osuđuje homoseksualce, a potajno pokušava nažicati pušenje na nekoj gay stranici.
Jedini problem je to da smo ovog političara prokužili još prije 15 godina, ali on još uvijek trubi o obiteljskim vrijednostima i nastavlja pecati to pušenje na svakoj gay stranici koja postoji.
No, što se ovog pitanja tiče, Hrvati obožavaju biti "u ormaru". Štoviše, ako uđu dublje u taj ormar, završit će u Narniji. Izađite, gotovo je, znamo što volite. Priznajte, dišite punim plućima, stanite pred svijet i priznajte da volite piti i ljubiti. Čemu ovo pretvaranje? Koga zavaravamo? Koga uopće briga? Onu šačicu malograđana koji se još uvijek ponašaju kao da su u srednjoj školi pa raspravljaju o tome koja je glazba "cool", a koja nije?
New York, London, Berlin, Bečej
Možete poslati još sto novinara na teren i dalje nećete doznati apsolutno ništa. Želimo biti "mali Beč", ali u ovom smo pogledu daleko bliži velikom Bečeju. I nije to najgora stvar na svijetu. Samo trebamo biti iskreni oko toga što smo i sve će biti u redu.
Balkanske prćije nisu New York, London ni Berlin niti će to ikada biti. Ovo nije plodno tlo za rock, hip-hop ni EDM. Postoje iznimke, ali one najčešće potvrđuju pravilo da je ovo mjesto na koje te žanrove uvozite i spajate sa zvukom koje mase ovih prostora razumiju i osjećaju. Tako je otkad je Mile zavolio disko, Bregović Selmu, a Rasta Kavali.
Čim prije to shvatite, prije ćete se pomiriti s činjenicom da je ovo još jedna vjetrenjača koju ne možete pobijediti.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati