DON'T LOOK UP je jedan od onih filmova koje ste trebali pogledati "na vrijeme" jer ako to dosad niste učinili, hype koji je nastao oko filma postao je toliko neizdrživo iritantan da će vam nedvojbeno pokvariti užitak.

Da stvar bude gora, u priču se uključio i Andrej Plenković i rekao da mu se film jako svidio, da ga preporučuje svima i onda je počeo brljati nešto o cijepljenju. 

Iako je riječ o objektivno kvalitetnom filmu, znate da mu ovaj "influencer" radi štetu jer čim je to izgovorio, istog se trena sjetite da nam je Plenković svojevremeno preporučio i Davora/Damira Filipovića zvanog "Space Shuttle" . 

Ovo morate pogledati

No, unatoč preporukama premijera filmskih premijera, ne smijete dopustiti da vam promakne vjerojatno najbizarniji detalj vezan za ovaj film. 

Naime, Don't Look Up je sinkroniziran na hrvatski. To je vjerojatno mnogima promaklo, ali ako se spustite među audiozapise, Netflix vam nudi hrvatsku sinkronizaciju. Točnije, jedinstvenu mogućnost da si userete dobar film. 

>>Pogledali smo Don't Look Up, film o kojem priča i Plenković. Ovo su dojmovi

Zašto? Nitko ne zna. 

Trebate li pogledati sinkroniziranu verziju? Apsolutno. 

Razloga za to je više, a jedan od glavnih je taj da je sinkronizacija kriminalno loša. Klinci bi rekli da je "cringe", a oni manje kul da "izaziva susramlje". Bilo kako bilo, ovaj cirkus postoji i bio bi grijeh propustiti ga. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog činjenice da će negativne reakcije obeshrabriti buduće blasfemične pokušaje da gledateljima ponude ono što nisu tražili, ne trebaju, ne žele niti tome trebaju biti izloženi. 

Ne, ovo stvarno morate pogledati

Hrvatsko tržište nije njemačko, talijansko ili poljsko i jednostavno nismo navikli gledati američke glumce kako ukočeno izgovaraju rečenice koje kao da su ispale iz nekog hrvatskog filma devedesetih. Da se razumijemo, sinkronizacije su grozne na svakom jeziku, ali strane smo sinkronizacije navikli brzinski preskakati. 

Ovo je poput prometne nesreće s koje ne možete skrenuti pogled iako to iskreno želite.  

Dakle, sve je to uobičajeno i donekle je moguće razumjeti zašto bi se netko upuštao u to. Glumci koji su glasove posudili za svoj su angažman vjerojatno plaćeni i to je svakako dobra stvar za njih, a crtići i dio dječjih igranih filmova već ionako imaju sinkronizirane verzije pa je netko zaključio da ono što vrijedi za Spužva Boba vrijedi i za Meryl Streep. 

Međutim, za sinkronizacije animiranih filmova postoji dobar razlog, a to je da mlađi klinci teško prate titlove. Uz sve to, sinkronizacije crtića djeluju prirodnije i rezultati su često fenomenalni. 

Don't Look Up je suprotno od toga. Ne samo da je sinkronizacija apsolutni višak već je konačni rezultat toliko komično neprirodan da istovremeno oduzima sve ono što funkcionira u izvornim glumačkim izvedbama i dodaje neku "Zločesta djeca meets najgore hrvatske sapunice" dimenziju koja je prečesto urnebesna, ali ne na dobar način. 

Stvarno...

I da ne bi bilo zabune. Sinkronizacija nije jednostavan posao, a dio glumaca se stvarno trudi. To im ne možete poreći. Neki od njih očito su dali sve od sebe da ovu budalaštinu učine manje groznim iskustvom, ali koliko god ukrasa nabacali na tortu od govana, neće postati čokoladna. 

S druge strane, bit će pomalo tužno ako s ovom praksom ne nastavimo jer jednostavno znate da bi se domoljubni veleumovi kad tad vratili planu da lokaliziraju srpske filmove. 

A ako mislite da su titlovi bili vrh urnebesa, budite sigurni da bi Balkanski špijun bio još legendarniji da u jednom trenutku čujete Iliju Čvorovića kako savršeno književni, ali s laganim zagrebačkim naglaskom izgovara: "Centrala može pogriješiti jednom, ali ne i stotinu puta. Slušajte, druže, možda ste dobili pogrešan broj, ali dobili ste onoga koga ste tražili. A, što, nije ti jasno? E, bit će ti jasno. Jebat ću majku tvoje majke. Bježi, psu jedan. Bježi."