DORIS DRAGOVIĆ danas je napunila 61 godinu, a povodom toga u suradnji s Yugopapirom donosimo tekst iz 1983. o početku njene karijere.

Kolovoz 1983.: Festivalske večeri Split '83 su prošle - pjesme su ostale. Hit na festivalu je danas hit na ulici. Tako je već više od dva desetljeća. Pjesama je mnogo - nagrada malo. Interpretacija Karijole je jedna od rijetkih pjesama koje su splitsku publiku podigle na noge. 

Da bi obogatili scenski efekt za vrijeme izvođenja pjesme, grupa More je na scenu dovela staničnog nosača o kojem ova pjesma i govori. Čovjek koji je na sceni gurao ručnu karijolu (kolica), poznati je splitski "redikul". Zovu ga "Partizan", poneki "Trinaestica" zbog njegovog radničkog kačketa koji nosi broj 13.

"Redikulima" u Splitu nazivaju sve one koji u sebi pomalo nose tragikomična obilježja: redikuli sve zabavljaju, svima sve opraštaju, plijene bezazlenošću i životnim optimizmom. Ali život je baš njih ponajmanje milovao. Ranije su gradu pod Marjanom davali posebnu draž baš splitski redikuli (Velo misto govori o ponekim od njih - Baćo, Visost, Svitlost). Danas je jedan od rijetkih "Partizan", čiji je život stihotvorcu Nenadu Ninčeviću poslužio za pjesmu Karijola.

Staro More u novom izdanju

Grupa More se prvi put prije deset godina pojavila na Splitskom festivalu. Tijekom svog postojanja često su odlazili stari članovi, dolazili novi.

Podsjetimo se da je pažnju poklonika dobre glazbe stekla Meri Cetinić baš kao članica grupe More. Godine 1974. Meri i More dobivaju nagradu za pjesmu More, more, koja se i danas često okreće na radijskim valovima. Pošto je Meri postala popularna, odlučila je samostalno nastaviti karijeru. Godine 1978. More je opet u punom sastavu. Slijede hitovi: Samo simpatija, Gdje god da pođeš i Ja ću plakat sama, potom definitivni raspad grupe.

Zanimljivo je da je i Oliver Dragojević na samom početku karijere pjevao s Morem. Ali suradnja je kratko trajala. Olivera je odnijela bujica vrtoglavog uspjeha.

Ipak ovakva osipanja nisu mogla pokolebati osnivača grupe, kompozitora i bas gitarista Slobodana Kovačevića u želji da ustraje i uspije. Čini se da mu je to pošlo za rukom tek sada, kada je sjedinio ono što je ostalo od starog dobrog Mora i kada je grupu pojačao iskusnim glazbenicima i s dvoje solista: Doris Dragović i Tedijem Baićem.

Danas More sačinjava sedmero članova.

Slobodan Kovačević, istaknuti kompozitor, prateći solist, kostur je grupe. Ovog vrsnog glazbenika sjećamo se još iz doba skupine Pro arte, kada je s Đorđem Novkovićem pravio hit za hitom za nekad popularnog Čobija. Kasnije počinje komponirati i pisati aranžmane za Mišu Kovača.

Milu Vasića, bubnjara, pamtimo isto tako iz starog Mora. S "Hendrix" kosom i dječačkim osmijehom sedamdesetih godina bio je ljubimac jugoslavenskih djevojčica. Danas, u dvadesetosmoj, otac je dvojice dječaka i stalni je član Splitske opere.

Za razliku od prvobitnog Mora, danas ansambl njeguje višeglasno pjevanje. O kvalitetu ovakvog muziciranja najbolje govori tek izašla LP ploča Hajde da se mazimo.

Prvi muški pjevač je Tedi Baić (op.a. danas Spalato), poznat u Splitu kao izvrstan tumač crnačkih duhovnih pjesama. Zaposlen je u pošti i za sada mu je pjevanje samo hobi.

Ulična audicija za Doris

Ženski solist je Doris Dragović, dvadesetdvogodišnja studentica sociologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Osim privlačnog glasa, Doris je šarmantna i privlačna djevojka, što je neophodan atribut za uspjeh u estradnom poslu. 

Doris ne baca novac na skupu scensku garderobu. Glavni dio njene garderobe čine "tatina košulja na tisuću načina", raznobojne marame i ešarpe i najčešće, kad se "ogrebe", tatine traperice. "Očeva garderoba sjajno pogoduje mojem načinu odijevanja, a to je mladenački stil koji dozvoljava da se nosi sve ono što dobro stoji", kaže Doris.

Muški članovi Mora ne kriju da bi se mnogo ranije pojavili na sceni, ali dvije godine tražili su dobru i atraktivnu pjevačicu. Iako im je Doris bila nadohvat ruke, otkrili su je slučajno jedne večeri na splitskoj Rivi, gdje je sa svojim školskim kolegama pjevala staru makedonsku pjesmu Eleno. 

Te večeri pobijedila je na improviziranoj uličnoj audiciji, kojoj je slučajno prisustvovao Slobodan Kovačević.

Napisala: Jadranka Mirić (Svet, 1983.)