"Dozvolili smo da nam pjesme kreiraju dokazani alkoholičar i prokazani ustaša"

"Dozvolili smo da nam pjesme kreiraju dokazani alkoholičar i prokazani ustaša"
Foto: Index

NAKON iscrpljujućih 480 minuta igre, vatrena publika je nadmoćno slavila. Za razliku od osiguranja i policije, navijači su kontrolirali situaciju na terenu od prve do posljednje minute. U produžecima se strepilo hoće li publika izdržati; grčevi, dehidracija, malaksalost i vrućina uzeli su danak, ali brzom intervencijom liječnika Vatreni su prošli bez većih opekotina. Uspjeli smo dobiti izjave prvotimaca:

"Nitko nije očekivao da ćemo ovako daleko dogurati, no evo nas kraj Millera, na samome Trgu. Prijatelj i ja smo došli ovdje iz cijele Hrvatske da budemo dio spektakla. Hvala reprezentaciji. Bodrili su nas pjesmom od samog početka, bili su naš 12. igrač".

-"Živin u Amerika, ali srce kuca u Hrvatska. Naučila sam sve hrvatske pijesme napamet...naučila sve rieči, naučila i reklamu za mobitel-zovi, samo zovi!" 

-Je li bilo teško naučiti sav taj tekst? 

-"Neeee, Slavonijo, more mojeee.....moja doomooviinaaaa...Cijeli dan stalno ista pijesme, ja izgubila glas i sandala, ali nije mi jao..."

Ugodno nas je iznenadilo što je na intervju pristao i osvajač zlatnog Rolexa:

-Gospodine Ivo, nema sumnje da je nagrada došla na pravu ruku, no recite nam, šta za vas znači Zlatni Rolex? 

"Želio bih naglasiti da osvajanje Rolexa ne bi bilo moguće bez ekipe koja je bila uz mene. Hvala cijelom timu odvjetnika, sudaca i hadezeovaca, a Zlatni ću Rolex, kao što možete i pretpostaviti, ostaviti djeci u nasljedstvo".

-Mogu li se djeca nadati zlatu i ubuduće? 

-"Naravno. Nije u šoldima sve."

Sljedeći navijač nam je priznao da je ovo njegov najemotivniji nastup dosad. Na terenu je ostavio deset plastičnih čaša, papir od bureka i majicu. Ovo mu je vrhunac karijere, a iako je nastupao u ogledima s braniteljima, osuđenim zločincima i raznim udrugama, danas je prvi put ostao bez glasa.

 -Mučile su vas ozljede i ranije? 

-"Da. Na dočeku Mirka Norca slomio sam ključnu kost noseći zastavu, ali ne žalim. Slomio bih i vrat da je trebalo. Imao sam jak motiv, a tad se bol ne osjeća."

-Koji je bio motiv?

- "Šta ću kući..."

Naš najskromniji član Vatrenih nije bio zadovoljan:

-"Mislim da smo mogli i morali bolje te da ne zaslužujemo ovoliko pažnje. Samo smo radili ono što i inače radimo. Dozvolili smo da nam većim dijelom susreta pjesme kreiraju dokazani alkoholičar i prokazani ustaša. Iako je sve ostalo u duhu fer i korektne igre, navijači su pokazali koliko su navijeni. Mi smo uzor i moramo reći ne rasizmu. Hrvatska bi trebala biti više od (političke)igre. Ovo je moj zadnji nastup, povlačim se iz nogometa.

Slavlje Hrvatske odjeknulo je širom svijeta:

-Ljube se dobri, loši, zli, ali nitko tako kao Kolinda - rekao nam je MBappe - Bilo me je strah da ne ode s nama korak dalje od svlačionice! 

-A gdje bi to bilo?

-Pod zajednički tuš!

Što reći na kraju? Skakali smo, vikali, smijali se, plakali i to je upravo ono šta nam je bilo potrebno jer MI, HRVATI! koji živimo u ovoj državi drugih radosti i nemamo. Iskoristili smo šansu za sreću i pokazali svijetu kako se pada u delirij nacionalnog ponosa, poistovjećujući se makar na jedan dan s uspješnijima od sebe. Nismo klonuli duhom ni kad su nas uspješni razočarali van terena, priklonivši se onima koji su pokrali Moju domovinu, Našu voljenu. Nismo poklekli ni kad smo shvatili da su pred mikrofonima također dali sve od sebe. Je li Hrvatima dosta igara, hoćemo li napokon tražiti kruha? Hoćemo li u ovolikom broju dočekati i političare pri izlasku iz Sabora? Bojim se da nećemo, mi izgubimo glas onda kad je najpotrebnije.

"E, moj narode"!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara