PRIJE desetak godina Kostrena je izborila status općine i od tada bilježi za naše prilike, gotovo nepojmljiv razvoj. Svake godine izgrađen je barem jedan kapitalan objekt, počevši od stadiona nogometnog kluba Pomorac kojeg bi se posramili i neki naši prvoligaši, potom dječji vrtić, škola i sportska dvorana, skrojena po najnovijim arhitektonskim trendovima, okružena nogometnim igralištima s umjetnom travom i urbanim vilama. U planu je, kako smo imali prilike doznati, i gradnja de luxe bazena.

Svoja skrovišta tu su sagradila mnoga poznata lica, među njima i predsjednik NK Rijeka Robert Ježić, dok atraktivne terene posjeduju novopečeni svjetski vaterpolski prvak Igor Hinić te najbolje desno krilo svijeta, Mirza Džomba. No, top odredište svakako je ulica Rožići, mali kostrenski Beverly Hills, poznat i kao "Aleja bogataša".

Proći ćete pored kuće Ivana Štokića, bivšeg glavnog direktora Riječke banke za čije je vladavine navodno netragom nestalo 97 milijuna eura. Malo poviše Štokićevog žutog "izloga", smješteno je gnijezdo riječkog kirurga Ognjena Šimića, još uvijek samo osumnjičenog za primanje mita. Stoga ne mora čuditi kad čujete lokale stanovnike da "Aleju bogataša" vole nazvati i  "Aleja robijaša". 

Na adresi Rožići 3,  negdje preko puta Šimićeve kuće, međutim, nalazi se i parcela od 800 kvadrata, na kojoj je također starinska depadansa, odnedavno u vlasništvu našeg nogometnog izbornika Slavena Bilića. Njegovo nenadano ulaganje u Kostreni intrigiralo je mnoge, no u javnosti se kalkuliralo većinom krivim informacijama.  Daleko od toga da izbornik posjeduje samo naizgled derutni kućerak na spomenutoj adresi, S lijeve strane, paralelno s depadansom koja ima svoju burnu povijest, ponajprije iz doba starog režima, između živopisnih uvala Žurkovo i Svežanj, smještena je famozna Vila Kostrena, poznatija i kao Vila Krajačić s okućnicom od čak 7421 kvadratni metar, koju je Bilić uspio kupiti od Marije Smokvine, danas starije gospođe s prebivalištem u Milanu, a svojedobno prve talijanske žene pilota.

Bilić kao Tito

Bilićeva se druga investicija teško može doživjeti sa fotografija, a još teže opisati riječima. Nevjerojatan mir, nepregledna šuma čempresa i pogled koji seže preko akvatorija obližnjih Krka te Cresa. Vilu je krajem 30-ih godina sagradila glava obitelji Smokvina, a s pripadajućom nadstriješnicom korištena je kao obiteljski ljetnikovac, sve dok u okviru bivše države nije sprovedena nacionalizicija. Obitelji Smokvina, točnije kćeri Mariji kao jedinoj zakonskoj nasljednici posjed je nakon denacionalizacije vraćen tek prije deset godina. 

U međuvremenu, prekrasno je zdanje kao životni prostor koristio Stevo Krajačić, navodni pripadnik UDBA-e, a nešto kasnije je vila bila pod ingerencijom "Viktora Lenca". Sporazum s općinom postignut je krajem 80-ih, a restoran "Vila Kostrena" zakupio je ugostitelj Miljenko Klemenčić. Na scenu tada stupa Bilićeva tvrtka Baština d.o.o, koja kupnjom stječe vlasništvo, a nakon raskida ugovora s Klemenčićem konačno stupa u posjed.

Tako je Bilić, koji kotira visoko na ljestvici najpoželjnijih Hrvata postao i vlasnikom najpoželjnije lokacije u regiji. Tik uz njegovo carstvo, s desne strane nalazi se vila Croatie Line, nad kojom se trenutno vodi stečajni postupak. Ljepota je to kojoj svojedobno nije odolio ni Josip Broz Tito, pa ga se često moglo vidjeti kako uživa kostrenske blagodati... 

Vrijednost i do sedam milijuna eura

Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja proteklih je dana izdalo suglasnost na prijedlog Prostornog plana uređenja Općine Kostrena, čime se nazire kraj trakavici oko donošenja jednog od temeljnih dokumenata te općine.. Na njegovo usklađenje s Vladinom odredbom o uređenju i zaštiti obalnog područja čekalo se gotovo dvije godine, što je kočilo dolazak investitora. Drugim riječima, cijene će u Kostreni najkasnije u lipnju abnormalno porasti, a Bilićevo carstvo tada će prema nekim procjenama vrijediti između 5-7 milijuna eura. No, daleko od toga da je ta cijena konačna, s obzirom da je vrijednost takve parcele, na kojoj Bilić ima pravi park prirode, teško procijenjiva. 

Nadalje, znakovito je da će prema novom urbanističkom planu na svega četiri parcele ispod ceste biti dozvoljena gradnja, od kojih jedna pripada  Slavenu Biliću, točnije jednoj od njegovih tvrtki Baština d.o.o., dok se za drugu izbornik još uvijek spori, a preostale dvije su već spomenuta Croatia Line, te lokacija u posjedu ruskog investitora.

Vila Kostrena, međutim, nije predmet spora Bilićeve tvrtke s istoimenom općinom. Tvrtka Radnik iz Križevaca na javnom natječaju kupila je parcelu ispod izbornikove kuće na adresi Rožići 3. Baština d.o.o čiji je direktor Bilićev brat Domagoj, a opunomoćenik s maksimalnim ovlastima Sanjin Ugarković, također se natjecala za sporno zemljište koje "Aleju bogataša" spaja s obalnom šetnicom, ali je ono ipak prodano tvrtki iz Križevaca. 

Doznali smo, međutim, da Baština d.o.o. čvrsto vjeruje u neregularnost natječaja, zbog čega je s općinom Kostrena ušla u sudski spor. Radi se, naime, o parceli od pet tisuća kvadrata, koji bi se savršeno uklopili u jedinstvenu cjelinu s preostalih 800 kvadrata na već spomenutoj adresi.

Načelnik općine Kostrena, mnogima poznatiji i kao funkcioner Hrvatskog nogometnog saveza Miroslav Uljan, prokomentirao je postojeće vlasničke odnose, ističući da u Bilićevo novopečeno zdanje na adresi Rožići 3 nema apsolutno nikakvih sporova već se radi o parceli kupljenoj na javnom natječaju. "No, što se tiče Vile Kostrene zbog ulaganja općine u spomenuti objekt tijekom godina od gospođe Marije Smokvine potražit ćemo ista ulaganja nazad. Taj spor već je u postupku". Neslužbeno doznajemo kako se radi o cifri od nekih 70.000 eura.

Prvi Bilićev susjed ispod Rožića 3 nekadašnji je nogometni trener Milo Bukvić, koji danas vodi ugostiteljski obrt Kostrenka, atraktivno zdanje tik uz kostrensku šetnicu. Upravo nas je on podsjetio na stara vremena, dok su depadanse križevačkog Radnika zbog kojih Bilić vodi spomenuti spor, pripadale pravosuđu ondašnje države. Bilo je to za Kostrenu također plodno razdoblje, a depadanse su korištene kao socijalistička odmarališta sitnih prijestupnika, čiji su štićenici kao "kaznu" odrađivali konobarski posao u obližnjem lokalu, danas Bukvićevoj Kostrenki...

Iako postoje mnoge insinuacije o gradnji welness centra, poliklinike, hotela, pa čak i doma umirovljenika, zapravo je jako teško nagađati kakvo bi zdanje moglo niknuti na Bilićevom imanju. No, u slučaju gradnje reprezentativnog objekta, tražila bi se koncesija za plažu, s obzirom da se radi o pomorskom dobru.

Budući da imamo saznanja kako tvrtka Baština d.o.o. pregovara s više domaćih i inozemnih investitora te osiguravateljskih kuća, nije teško pretpostaviti da će jednim dijelom upravo o njihovom eventualnom ulaganju ovisiti prenamjena postojećih objekata...

Dea Redžić
Foto: Hrvoje Pilić