U SURADNJI S Yugopapirom donosimo vam tekst iz 1971. godine o događanjima na Zagrebačkom velesajmu.

Svibanj 1971.: Da nema Zagrebačkog velesajma, gotovo da i ne bismo znali koliko ima lijepih djevojaka u glavnom gradu Hrvatske. Ovog proljeća bilo je na Velesajmu takvih vrućih hlačica i minija da ti pamet stane. 

Čovjek se pita gdje se to između dvije velesajamske priredbe skriva?

Velesajam ipak nije baš bezazlena stvar kad govorimo o jedrim čuvaricama izložbenih mjesta. Službuj u sedam dana za deset, petnaest, dvadeset i više hiljadarki, jasno starih dinara.

Bez cinizma možemo ustvrditi da među poslodavcima ima i časnih izuzetaka, ali ti su zaista rijetkost. Mnogi šefovi štandova posljednjih su se godina naime zaista povampirili ili još bolje - "posatirili". 

Kakve sve nepodopštine izvode trbušasti predstavnici raznih domaćih i inozemnih tvrtki? Svakojake! 

Od onih izravnih i često vulgarnih do zakukuljenih, zamumuljenih, rafiniranih štosova. Tako neki odmah čim su očima skinuli žrtvu kažu: "Ako želite posao, obvezna je i večera (s velikim V)."

Drugi "proučavaju zvjerčicu" dva dana a onda, ako nisu zadovoljni priopće: "Vrlo nam je žao, ali morate prekinuti posao jer dolazi djevojka koja već nekoliko godina radi za našu tvrtku..."

I tako: dvadeset tisuća otpremnine i - hajd' zdravo!

Tako otprilike prolaze one koje se ne žele podastrijeti poslodavcima, nerijetko "fircigerima" otečenih mješina na "hozentregerima", mišjih ili lisičjih lica pepeljastosive boje ili raspucalih alkoholičarskih kapilara.

S rastom Velesajma, s povećavanjem njegova komercijalnog značenja, razvija se iz godine u godinu i taj nakaradni način zloupotrebe ženske studentske omladine. 

Na žalost, zahvaljujući još uvijek nepovoljnom studentskom kreditiranju i malim stipendijama, sve je više onih studentica koje su se uklopile u ovu (bez pretenzija da popujemo) našem sustavu i društvenoj svijesti nepoželjnu pojavu. 

Da se zaista upravo tako sve to događa, dokaz su prepuna izletišta u zagrebačkoj okolici za velesajamskih dana i prava navala na slobodna mjesta u obližnjim motelima. Molim lijepo - to se može kontrolirati na recepcijama tih motelskih objekata (autor se u to uvjerio).

Za one koje ipak popuste nagovorima poslodavaca predviđena je za kraj velesajamske priredbe posebna nagrada. Kupuju se pokloni (najčešće odjevni predmeti i parfemi) ili se poveća iznos u novcu.

Napisao: Zvonimir Milčec (Plavi vjesnik, 1971.)