Europsko prvenstvo: "Što dalje od Hrvatske, to ponosniji"

Europsko prvenstvo: "Što dalje od Hrvatske, to ponosniji"

Foto: Index

VESELITE se europskome prvenstvu u Francuskoj jer nogomet obogaćuje siromašne duhon i proširuje svjetonazore. Tako saznajete da Nijemci igraju svih 90 minuta, za razliku od igrača drugih nacija koji zabušavaju u poslu iako su plaćeni za puno radno vrime.

Najdraže su van izjave igrača prije i posli utakmica. Osin šta izjave prije utakmice znaju bit oprečne onima nakon meča, frazetine su godinama iste i glavna su okosnica vokabulara prosječnog nogometaša.

Ostavit ćemo srce na terenu je sinonim za valjanje po travi. Glumit će se fauli, a umisto statistike koliko je ko pritrča, tribalo bi uvest statistiku koliko je ko prileža. Najsrčaniji odleže koliko Nijemci pritrču.

Atmosfera u svlačionici je odlična. Šta to znači? Jel' igrači razminjuju sličice poznatih nogometaša, pa se za jednoga Modrića dobije Badelj, Ćorluka i Vida? Dižu li se ruke na folk pisme i loče li se đeki-kola? Igra li se na poklape dok se sapun ne potroši?

Lopta je okrugla! U nas je kockasto poželjan oblik kako lopte tako i glave. Činjenica da je lopta okrugla znači da ista ima manu koja se kocki nikako ne može dogodit, a to je - nepredvidljivost.
Očekujemo tešku utakmicu jer za nas nema lakih utakmica. Ako je protivnik slabiji i zauzima 8390 misto Fifine ljestvice, utakmica je teška jer se opustimo, pa izgubimo sa tri gola razlike. Ako je protivnik jači od nas, utakmica je teška jer je poraz izvjestan.

Analizirali smo protivnika i smatramo da većina protivničkih igrača pati od narcisoidnog poremećaja, no, osim uobičajene tjeskobe i anksioznih napadaja, protivnici nemaju ozbiljnijih dijagnoza. Psihotični ispadi nakon odluke sudaca nisu razlog za upotrebu medikamenata ni kod nas ni kod njih. Poznavanje protivnika se podrazumijeva. Međusobno se razmjenju starlete i stereoidi, ide se u istog tatoo majstora i zna se ko više voli crnke, ko plavuše, a Ronaldo djevice.

Spremni smo, većina to misli, a Šimunić kaže naglas, te postane desna, podignuta, ruka izborniku Čačiću. Prema pisanju Sportskih novosti, jedan od najvećih aduta naše i albanske reprezentacije je-nacionalni ponos. Ibrahimović nikad Švedskoj ne može dat onoliko koliko Hrvatskoj može njen reprezentativac koji je rođen i živi van Hrvatske. Što dalje od Hrvatske, to ponosniji.

Moramo bit maksimalno koncentrirani! Šta ili koga razbit kad koncentracija popusti? Kojon psovkon vratit koncentracijski ekvilibrijum? 10 mijuna eura izdvojit će se za koncentracijske treninge, a praktičnu nastavu vodit će Goran Ivanišević.

Imamo kvalitetnu momčad, odnosno nogometne genijalce koji su spremni priokrenit rezultat, te 0:0 priokrenit na 0:2. Kad ih sastaviš zajedno, ne znaju dodat balun, nepotribno driblaju, a od deset udaraca, devet ih fijukne u okvir tribina. Deseti udarac se ne računa jer balun ostane na mistu, a igrač zaore kopačkon o zemju i iščene nogu. To se događa igračima kojima je liva noga slabija. Jesu takvi plaćeni samo za desnu nogu? Koliko mijuna eura bi dobijo da su mu obe noge radno sposobne?

Postoje i suci koji, zavisno od mišljenja komentatora, mrze Hrvatsku ili nas samo potkradaju. Od pet stotina šansi koliko stvorimo, sudac nas zakine za jednu. Osjetljivi na pravdu, igrači nakon toga mentalno napuste teren ostavši fizički na njemu. Nacija čeka ponoć da Mateo Beusan potvrdi postojanje penala, pa ćemo narednih dana ili samo o tome govorit ili nećemo imat o čemu. O sucu mislimo šta i komentator.

Za vrime utakmice igrači troše vrime zagrijavajući se unutar terena, istežući grčevitu nogu i čekajući da vrime prođe. Dosadno je kad se nema šta. Osin igrat. Statistički gledano, nemoguće je da se svi igrači nađu u blizini baluna. Ima i onih koji pate od klaustrofobije, pa se nikad ne zaliću u gužvu. Savjeti izbornika su neprimjenjivi jer balun leti s jedne strane na drugu, a igrač nije ni balun ni tica pa da leti.

Kad se uposli suigrača kojemu nije do posla, ovaj propušta balun u aut. Posli frenetično maše rukama, sugerirajući sucu da je aut njegov. Sudac ne obadaje pa mu se igrač unese u lice, psuje i priti, a zbog smrada iz usta zaradi žuti karton. To ga izbezumi pa mu Goran Ivanišević s klupe savjetuje da se smiri i da traži od publike apsolutnu tišinu. Dotični igrač u međuvremenu sasiče ligamente protivničkon igraču, dobije crveni karton i napusti teren oko šezdesete minute iako je moga i ranije.

Kad se utakmica izgubi, izgovori se par fraza koje su na svin kontinentima i jezicima iste:
Nismo imali raspoloženog igrača jer je naglo punio reful juga, a čoviku se malo oće za neraspoloženost. Plaćen je za fjaku 10 mijuna eura, pa igrač stisne zube i niti trče niti puca. Postoji li nogometaš kojemu nije ništa? More li neko trčat 90 minuta? Za razliku od nogometaša, većina žena je u boljoj kondiciji jer trču oko kuće, dice i svekrve i niti in pucaju ligamenti, niti je sezona za njih bila naporna pa da sutra ne mogu isto.

Nismo iskoristili svoje šanse. Ako blagajnica namiruje manjak u kasi iz vlastitog džepa, nek nogometaši za svaku neiskorištenu šansu vrate pare. Ili nek dokažu di su bili u vrime kad je šansa bila iskoristiva. Ako su bili na licu mista, krivi su.

Protivnička ekipa je igrala bunker, a mi smo se strateški rasporedili i čekali kad će neprijatelj izać pa da ih pribekimo. Zainat su se utiskali u šesnaesterac di in moreš pristupit, osin da ih razneseš bombon. Hrabro smo in okrenili leđa, svjesni da neprijatelj tad najčešće napadne, i dodavali balun golmanu. Pojam napadač označava osobu koja je najudaljenija od vlastitog gola, te šeta, hrakće i pjuca, čekajući da mu balun padne na glavu ili na nogu. Kad igra za matični klub, napadač trče jer ga nadgleda privatnik. Igranje za državno poduzeće dozvoljava lagodnije kretanje.

Naša se igra raspala. Još u pripremnin utakmicama bilo je očito da Karbofix na kopačkama tek donekle prianja uz igru. Balun se nije lipio za nogu i igra je ošla u komadiće. Odgovornost je preuzeo Aerocelje, proizvođač Karbofixa, ljepila koje osin za snifanje za drugo nije.

"Nova vatra, staro mjesto, ista nada", hrvatski je slogan europskog prvenstva. Parola "Srce. Ponos. Hrvatska." nije prošla među navijačima, šta i ne čudi. Prije otkaže srce negoli umre nada, a razloga za ponos gotovo i nema. Pitanje je oće li do kraja prvenstva bit i Hrvatske.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara