GLUMAC Senad Bašić, najpoznatiji po ulozi Faruka u seriji Lud, zbunjen, normalan, prisjetio se suradnje s Mustafom Nadarevićem koji je u seriji glumio njegova oca Izeta.

Dotaknuo se i snimanja te otkrio što misli o tome da ga ljudi na ulici ponekad znaju dozivati imenom lika iz serije.

"Glumcu to imponira jer to znači da je uloga ušla u narod i da je ostalo zapamćeno. Ima jako puno uloga koje glumci naprave, a uopće ih narod ne zapamti. Jednostavno ih ne primijete. Težak je to put", kaže Senad za Raport.ba o tome što ga mnogi poistovjećuju s Farukom.

Seriju Lud, zbunjen, normalan snimao 10 godina

"Bilo je jako naporno. Ustajao sam u 5 sati ujutro, na setu bih bio u 6. Na Akademiji bih bio od 16 do 19 sati, a onda bih imao predstavu navečer. Znalo se dogoditi da dođem kući navečer i nemam snage čak ni da izvadim scenarij za sutradan", otkrio je.

"Trajalo je deset godina snimanje i to je jako dug period. Dolazi do zamora materijala, i to ne samo kod glumaca nego i kod autora, pisca, redatelja i cijele ekipe. Niko nije ovoliko dugo snimao ni u BiH, a ni u regiji. Lud, zbunjen, normalan je imao 12 sezona po 24 epizode. Inače, sezona u normalnim zemljama traje osam ili 12 epizoda, samo kod nas je 24", dodaje.

"Bosna je napravila Mustafu Nadarevića"

Kolegu Nadarevića pamti po dobrom, no smatra da on nigdje nije bio cijenjen kao u BiH.

"Bosna je cijenila Mustafu Nadarevića. Bosna ga je napravila. Njegova prva glavna uloga je bila u Mirisu Dunja, tada je imao 44 godine. Poslije te uloge ide uloga Otac na službenom putu, a onda ga zovu u Beograd, gdje glumi u filmu Već viđeno, a u Zagrebu igra ulogu Leona Glembaya. Mustafu i njegovu karijeru je suštinski napravila BiH. Ono što je radio u Zagrebu su pretežno bile serije i u kazalištu. Međutim, baš sam sada završio jedan film u Zagrebu i ono što sam čuo, nije kotirao kao što je ovdje u BiH", zaključio je o kolegi koji je preminuo u 2020. godini.

"Nekako sam imao sreću da sam odvojio djecu od sebe"

Osim što je glumac i profesor na Akademiji, Senad je suprug, otac i djed. 

"Svakome je teško. Nekako sam imao sreću da sam odvojio djecu od sebe. Oni žive samostalno. Kći mi je u Berlinu već devet godina, zajedno s unukom. Sin je završio na Akademiji scenskih umjetnosti produkciju, ali još se nije zaposlio. Ne ide to tako lako, nisam nešto politički aktivan, ali nije ni on. Siguran sam da će sve doći na svoje i biti dobro", zaključio je.