ČESTO zamišljamo previše glamura, otmjenosti i "rajskih naselja" kada razmišljamo o Hollywoodu, naročito o starom Hollywoodu. Postoji i druga strana koja je bila toliko rasprostranjena da je slobodno možemo nazvati i prvom stranom. Neka ostane druga, a ovo je pričica o licu upravo s te tamne strane.

Tom Neal je bio jedna prava olupina od čovjeka. Olupine su bile i njegovi likovi, ali on je privatno bio još veća. Što reći o momku koji se ženio tri puta, između toga imao djevojku čijeg je tadašnjeg dečka, legendarnog glumca, prebio u periodu kad mu je ta djevojka bila bivša, a treću suprugu je doslovno upucao u glavu?

Spomenuti legendarni glumac je Franchot Tone ("Mutiny on the Bounty"), a prebio ga je Thomas Carroll Neal Jr. ili samo Tom Neal, gruba i nezaustavljiva sila koja je isplivala iz kanalizacije starog Hollywooda, ali sila koja je imala što reći i na platnu. Film "Detour" zaslužuje da se spominje iznova i iznova, jer ovo manama ranjavano, ali vrlinama prevladano remek-djelo Edgara G. Ulmera ne može se zaboraviti sve i da se to želi, poput noir košmara, djelo koje je od izlaska 1945. do danas ostalo lebdjeti nad glavama svih budućih stvaralaca upitanih kako nešto može biti tako jednostavno, a tako efektno.

Neal je u tom filmu zlosretni antiheroj, umoran od noći, slomljen od života i muziciranja, na putu od istoka ka zapadu Sjedinjenih Američkih Država, a na tom putu sreće (koga drugog nego) ženu koja mu uništava sva nadanja. Brutalan film, čudnovat, igra jave i sna, sjenki i svjetla, beznađa i još malo više beznađa, a Neal je nesretnika odigrao kao profesionalac i istinski bard Hollywooda. Šteta što to nije postao.

Malo se što osim "Detoura" može izdvojiti iz njegove filmografije, a kada spomenusmo sve ono nasilje i sočne detalje na početku, red je da se time malo više pozabavimo.

Dakle, Neal je negdje pet-šest godina nakon svog najboljeg filma, koji u tom trenutku nije bio nikakva referentna točka jer ga je tad jedva itko pogledao, i par godina nakon prvog braka ušao u vezu s glumicom Barbarom Payton. Bili su kratko zajedno, a onda je ona otišla uglađenom, britkom i podosta popularnijem Franchotu Toneu.

Neal nije momak koji trpi ostavljanje, pa je otišao pred Barbarinu kuću, nazvao Tonea i ubio boga u njemu, udarao sve dok mu je to zadavalo radost, izazvao rivalu i potres mozga, a njihova zajednička ljubav je to gledala s prozora. Ne samo da zaslužuje "sram te bilo, Tome" nego je izgubio i damu, udala se za Tonea kad je izašao iz bolnice.

Ipak, kako to obično biva, divlji momci su privlačniji od pitomih. Barbara je napustila Franchota Tonea poslije 53 dana braka i vratila se Nealu, čeznula je valjda za grubijanstvom tu i tamo. Sve su ovo novine pomno pratile, pa su njih dvoje čak pokušali napraviti pre-reality od svoje veze, zaraditi lake pare zajedničkim projektima, međutim, prošlo je tek solidno. Čak su se i zaručili, ali kako su se zaručili, tako su i prekinuli.

Zauvijek ubojica

Onda se naš junak Tom Neal u narednim godinama okrenuo vrtlarstvu pošto je protjeran iz Hollywooda zbog nasilnog ponašanja, živio je povučeno, a potom sreo, može se reći, pravi primjerak prsta sudbine o kojem je tako lijepo pričao u "Detouru". To je bila njegova treća supruga Gale Bennett. Par je imao 4-5 godina braka s dosta svađa, a 1965. Gale je pronađena mrtva u obiteljskoj kući s rupom u glavi i prekrivena dekom. Neal ju je ubio, kasnije je to priznao na sudu, ali je uvjerio porotu da je ona prva potegnula pištolj, da je borba bila neprestana i da je to ipak bila samoobrana. Odležao je šest godina u zatvoru, a zatim je pušten na uvjetnu i desetak mjeseci kasnije je preminuo od srčanog udara. Davno napušten od žena, jedino je sin bio uz njega.

To je on. Boksač u mladosti, glumac u zreloj dobi, vrtlar u poznim godinama, ali uvijek nasilnik i eto, zauvijek ubojica. Jedan mitski lik filmske industrije i čovjek starog kova, kada bismo pod "stari kov" podrazumijevali samo loše segmente tog izraza - Tom Neal.