Foto: Pixsell/Jurica Galoić

1,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18,19,20,21,22,23,24,25,26-27 godina....Tko se nije skrio, magarac je bio!-brojala je hrvatska vlada, te se dala u potragu za Todorićem.

Nema ga u kući, nema ga oko kuće, nije ni u vinogradu. Gdje se mogao sakriti u tako kratkom roku? Da nije u HDZ-u? Ako jest, tu ga nitko neće pronaći. Većina članova HDZ-a su vrhunski majstori kamufliranja-stope se s okolinom i hodaju labirintima zakona krijući se iza drugih ljudi. -A-ha-haaa! Vidim ti blog!-slavodobitno će vlada, nadajući se da iza bloga stoji Todorić glavom i bradom.

No, u pitanju nije ni glava ni brada već organ ispod kojeg se muškarci češu s razlogom. -Izlazi! Igra je gotova!-blefira vlada. Todorić je profesionalac, pa zna da igra skrivača ima smisla jedino ako se spasi. I dosad se s hrvatskom vladom igrao žmurke, te mu je poznato da vlada izlazi u susret svakome kome je do skrivanja.

Još od devedesetih tradicionalno igraju ovu igru, a i prije nekoliko mjeseci su se lijepo zabavili; vlada je brojala do 200 milijardi i tek nakon toga otvorila oči. Astigmatična i glaukomna, ne vidi na blizinu, a u daljini nazire samo Remetinec. Iako im je Todorić izmakao najmanje stotine milijardi(puta), vlada se ne predaje.

Tražiti će ga dok se ne umore, a zbog raznih anemija, kratkotrajnih demencija, vode u ušima i love u džepu, umorit će se uskoro. Osim, možda, jednog igrača. Što je Prljavi Hari za Škorpiona, to je Prljavi Marić za Agrokor. (Samoproglašeni) borac za pravdu i istinu koji krši pravila i zakone. Hari na kraju filma prezirno baca svoju značku, no ako dočekamo kraj hrvatske verzije, mandat će prezirno odbaciti Marića. Naime, Marić nas češe bez razloga, odnosno ide nam na kurac.

Dugo je skriven čučao iza Agrokora, a od igre je navodno odustao tek iz velike nužde. Sad tvrdi da za nikakvo sranje ne zna, ali postoji mogućnost da ono pronađe njega. Hrvatski puk zna samo jedno- svaka vladina igruša nama bude plakuša.

Stoga Hrvati malo gledaju "Tri, dva, jedan, hapsi!", prebace program na "Hrvatska traži Todorića" i očekuju da sve završi kao i obično, još jednom reprizom Ljubavi na selu.

Todorićevo spasenje nikome nije upitno, isto kao što nije upitno da Hrvatskoj nema spasa. Igre su već viđene i razočaravajuće, a magaraca i skrivača imamo napretek. Svejedno je radi li se o Todoriću, Vidoševiću, bivšim ili sadašnjim članovima vlade, za hrvatski narod svi su oni jedno te isto-polupani lončići.