Hrvati su u Jugoslaviji masovno mijenjali svoja imena, evo zašto
ČAK 32 TISUĆE Hrvata u 1968. željele su promijeniti ime i(li) prezime, a skoro svima je to odobreno. Samo osam nesretnika ostalo je uskraćeno za novo ime, odnosno prezime. Koji su ih razlozi naveli na to otkriva ovaj tekst, koji donosimo u suradnji s Yugopapirom.
Srpanj 1968: Zašto je u Hrvatskoj bilo prošle godine više od trideset tisuća zahtjeva za promjenu imena od kojih je odbijeno samo osam...
Mnogi su Jugoslaveni nezadovoljni svojim imenom (ili prezimenom). O tome svjedoči statistika. Samo u Hrvatskoj u protekloj godini gotovo trideset i dvije tisuće građana podnijelo je mjerodavnim organima zahtjev za promjenu imena. Udovoljeno je (po skraćenom postupku, jer su se mijenjale osobne karte) gotovo svima: ostalo je razočarano samo osam građana jer su i dalje morali nositi svoje staro ime.
Tako je s onima koji su "prekršteni", odnosno preimenovani još u najranijem djetinjstvu, ili im se pravo ime izgubilo među općinskim papirima, ili im je naprosto postalo neprijatno za svakidašnju upotrebu: svi su oni, odobrenjem zahtjeva za promjenu (prez)imena, došli na svoj račun.
Koja su to prezimena koja su prisilila građane da ih se odreknu? Čovjek bi pomislio da je obično po srijedi prezime koje kad ga spomene, nosioca zaista može dovesti u neugodnu situaciju. Međutim takvih primjera je najmanje. Češće se događa da ljude naprosto smeta da se zovu Zec, Vuk, Kurjak, Praščić (ovo su neka od imena što su ih se vlasnici odrekli) ili nekim drugim prezimenom koje asocira na ne baš simpatične životinje ili stvari.
No ima i drukčijih slučajeva. Evo nekoliko prezimena kojih su se bivši vlasnici također odrekli: Pesek, Sraka, Bikić, Guzić, Burazerović, Popara ...
Najčešće: pravi razlog
Koji razlozi dovode tisuće ljudi u matične urede radi promjene imena ili prezimena kojim su se godinama prije služili? Valja priznati da ti motivi najčešće i nisu tako šaljivi kako bi čovjek u prvi čas mogao misliti. Većina zahtjeva zapravo je opravdana i ima za sobom praktičan razlog ili tegobu.
Prezimena se mijenjaju mnogo češće nego imena. Razloga ima nekoliko:
- Po novom zakonu o osobnom imenu, žena ako želi povratiti djevojačko prezime (obično nakon razvoda) mora podnijeti zahtjev službenim putem. Takvih je zahtjeva većina - kažu matičari.
- Rođeno je vanbračno dijete, a roditelji naknadno žele sklopiti brak. Oni također moraju podnijeti zahtjev za promjenu prezimena djeteta.
- Ili: građanin se žali da se njegov sin zove isto kao i on... Sve češće dolazi do zabuna kod kuće, na poslu, s poštarom. Što će, dakle, nego opet - mijenjati ime, ti ili sin.
- Relativno često događa se da čovjek želi dotjerati prezime, pa to čini legalnim putem. Na primjer: službeno, njegovo prezime sada završava na "čić" - očito je neki matičar bio aljkav. Valja to, dakle, ispraviti. Sličnih primjera ima i s promjenom "z" u "ž" i obratno, ili s pretapanjem "s" u "š", ili čak "č" u "ć" i, naravno, obrnuto.
- Događa se i ovo: presretni roditelji dali su nekad svom djetetu odmila ime Anica, Perica, Katarinčica ili kakvo drugo ime s deminutivom. Djeca su, međutim, porasla i u međuvremenu postala kršni ljudi: što će im takva sićušna imena? I oni se daju na posao da ta imena dovedu u prave proporcije prema svojoj slici i prilici.
- Djevojku su rodbina i svi susjedi još od djetinjstva zvali Anita, ili Mary (Meri) ili Ketty (Keti). Ali tamo u nesretnim matičnim knjigama piše da se ona zapravo zove Ankica, Marica ili Katica, a ima slučajeva u životu gdje se, bogme, mora potpisati baš pravim, službenim imenom. Valja, dakle, izbjeći posljedice roditeljske nepažnje i na vrijeme legalizirati ime koje se već odavna u praksi pokazalo najprikladnijim. Ima i slučajeva da je građaninu staro ime naprosto dojadilo, bez ikakva osobita razloga, pa ga se želi riješiti, kao iznošenog odijela. I takvim se molbama udovoljava. A ima i zahtjeva - doduše, veoma su rijetki - da pojedinac želi promijeniti ime obično predlažući za zamjenu ime nekog pokojnog velikana, ili šest-sedam imena odjednom, kakav je običaj u Latinskoj Americi, ili ime i prezime kakvo ne postoji nigdje na kugli zemaljskoj, jer je naprosto to ime plod duge misaone elaboracije toga građanina. Takvim se zahtjevima ne udovoljava jer ih podnose mahom neuračunljive osobe.
Kakvu "žrtvu" podnose oni koji žele promijeniti ime ili prezime? Postupak je jednostavan: napišete zahtjev taksiran s dva i po nova dinara, u kojem navedete razlog promjene, priložite tome izvod iz matične knjige rođenih i izvod iz knjige državljana (kod nas ime mogu mijenjati samo naši državljani) i sve to predate matičnom uredu svoje općine i čekate desetak dana. Nakon toga imate pravo da se zovete ili da vas zovu kako ste zaželjeli (ako je zahtjev i pozitivno riješen). Što se djece tiče, ako se njima želi promijeniti ime, to za njih čine roditelji, a ako je dijete starije od deset godina, onda i ono mora dati pristanak za promjenu imena.
Bijeg od tradicije
Kad daju imena novorođenoj djeci, Jugoslaveni bježe od nacionalne tradicije kao od kuge! Takav vam se zaključak nameće kad prelistate knjige u kojima su zavedena imena novorođenčadi.
Evo imena koja sam povadio nasumce iz tih knjiga, među djecom, koja su registrirana u zagrebačkoj općini, samo u toku ove godine: Ariana, Albert, Kristina, Livio, Manuela, Simon, Vanda, Davor, Damir, Denis, Goran, Sandra, Jasmina, Tamara, Sanja, Andrea, Bernardica, Robert, Tajana, Gabrijel, Alen, Beni, Kristijan, Teofil, Siniša, Christian, Thomas, Ira, Enes, Larisa, Patrik, Borna, Mario, Marijo, Niveska, Nadežda, Zedin, Beatrica, Patrizia, Maria-Michaela, Esma, Mathias, Mirta, Arno-Leon, Mišel, Sunčanica, Eugen-Toto, Moris, Tihomirka, Orhan, Susana, Barica, Claudio, Iskra, Ferdinand, Roland, Sabina, Karmen, Belinda, Edon, Mendy, Žaneta i Teuta.
Od stotinu imena koja sam izabrao nasumce sedamdeset i šest nisu bila naša. Nekad su majke davale djeci imena prema nekom liku iz knjiga koje su čitale za vrijeme trudnoće. Danas su se promijenili mediji i izvori utjecaja. Očito je da na ukus roditelja najsnažnije djeluje zabavna muzika, njeni idoli i šlageri, te imena filmskih i televizijskih "zvijezda".
Tako je nakon Dedićeva šlagera "Sandra" koji je lansiran 1965. godine, nastala prava "poplava" Sandri, a sličnih primjera ima i s drugim imenima kompozicija i izvođača.
Nakon TV serije "Dugo, toplo ljeto" pojavila se čak i jedna Klara, iako su se roditelji kleli da uzrok nije Nancy Malone. Ben se još nije pojavio, bar ne u zagrebačkoj evidenciji. Službenice koje rade u zagrebačkom matičnom uredu zapazile su u praksi još neke zakonitosti: neobična imena svojoj djeci najčešće daju roditelji koji dolaze iz inozemstva, ponekad čak i iskrivljuju varijantu tih imena. Što se tiče onih koji se opredjeljuju za domaća imena - njihov je broj u laganom porastu.
Takvi roditelji za ime djeteta najčešće se odlučuju prema godišnjem doba: zimi su najčešće Snježane, u proljeće Vesne. I još nešto, čemu nije moguće dokučiti uzrok: posljednjih mjeseci, kao nikad do sada, zaredali su Želimiri, Željke i Željki...
(VUS, 1968.)
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati