NAKON godine velikih rezultatskih uspjeha, Hrvatski judo savez je pokrenuo humanitarnu akciju Vratimo osmijeh kojom pomaže domovima za nezbrinutu djecu u Lipiku, Slavonskom Brodu i Vinkovcima kojima će se izgraditi važna infrastruktura i nabaviti oprema kao što je:
- dodatna stambena jedinica (dom Sv. Ana u Vinkovcima)
- oprema za bavljenje sportom i druženje (dom Kuća sretnih ciglica u Slavonskom Brodu)
- senzorna penjalica s antistres podlogom (dom u Lipiku)

Na taj način članovi hrvatske judo obitelji, kao i ostatak društva, do 31.12. pokazuju kako ulaganjem u mlade, poticanjem na zajedništvo i fizičku aktivnost kroz kvalitetnu infrastrukturu vraćamo osmijeh u ovim teškim vremenima pandemije, potresa i brojnih drugih izazova, poručuju iz saveza.

Zato objavljuju zasebne priče iz domova kako bi se ljudi upoznali s aktivnostima koje se provode, štićenicima domova i vrijednim ljudima koji se trude poboljšati nečiji život.

Jedna od tih priča je i Lovrina priča, koju prenosimo u integralnom obliku.

Priča koja vraća osmijeh - Lovro i judo obitelj

Tako lagano prelazimo preko brojki nezbrinute djece u Hrvatskoj. Međutim, iza brojki se kriju imena i prezimena, srca željna ljubavi i potpore. Iza brojki se kriju i priče prepune želja za boljim i sretnijim životom. Ovo je jedna od tih priča.

U Vinkovce je Lovro stigao daleke 1997. godine iz malog mjesta Dalj, koji broji tek nešto manje od 4000 stanovnika. Radi neimaštine, kao posljedica Domovinskog rata, nije pohađao školu u redovnom programu. Lovro ima tri brata i dvije sestre te su se svi dobro snašli poslije teškog razdoblja.

S obzirom da je kasnio sa školovanjem nekoliko godina te je u 3. razred osnovne škole krenuo u Vinkovcima kada su njegovi vršnjaci bili 6. razred, judo mu je pomogao pri stjecanju samopouzdanja, prijateljstva, te prevladavanja svih emocionalnih izazova.

Kroz putovanja s judo klubom Vinkovci i trenerom Stipanom Dolićem, Lovro je vidio i upoznao puno više nego djeca iz doma koja se nisu bavila sportom. Trenirao je judo do 2007. godine, kada je morao napustiti dom jer je završio srednju školu i imao je 22 godinu.

- Stekao sam prijatelje iz cijele Hrvatske, kao i Europe, s obzirom da sam bio dobar – prisjeća se Lovro, koji se borio i na državnim, kao i na međunarodnim turnirima.

Odlaskom iz doma upisao je fakultet u Osijeku, koji nije završio te je obzirom na svoju snalažljivost, a koju je stekao kroz godine treniranje juda, pronašao posao. Danas ima suprugu i dvoje djece, kao i kvalitetno zanimanje koje voli.

- Judo mi je jako pomogao. Bila je to glavna aktivnost, uz školu, koju sam imao. U judu sam osjećao zajedništvo i obitelj – priča sada 35-godišnji Lovro.

Ostala braća i sestre također su samostalni i uspješni ljudi. Zaposleni i sa svojim obiteljima svi skupa danas pomažu roditeljima.

Teško je riječima opisati pozitivnu energiju koju Lovro prenosi te kako lijepo priča o svojem boravku u Domu Sv. Ana. Posebno se osjeti pozitiva kada opisuje koliko mu je judo pomogao da lakše prebrodi situaciju u kojoj se našao u vihoru ratnih stradavanja.

Lovro na tatamiju naučio zajedništvo, dijeljenje, samokontrolu

Lovro nije jedino dijete kojem je judo pomogao u odrastanju, jer je on na tatamiju naučio zajedništvo, dijeljenju i davanju podrške, samokontroli i želji za uspjehom. Prenio je to i na svoju braću i sestre, a kao rezultat toga je današnja briga jednih o drugima i o svojim roditeljima.

Humanitarna akcija Vratimo osmijeh ima za cilj pomoći domovima za nezbrinutu djecu u Lipiku, Slavonskom Brodu i Vinkovcima. Donacijom ne pomažete instituciji na papiru, nego stotinama djece koja, poput Lovre, imaju ime i prezime, želje i snove.
Ako želite, i vi možete donirati na IBAN: HR7524070001500015724
Opis plaćanja: Vratimo osmijeh

Barbara Matić i ostali judaši također pozivaju na akciju Vratimo osmijeh