ELLA JANTOŠ, pjevačica koja se devedesetih proslavila dance pjesmom Iza ponoći, vraća se glazbi i objavljivanju novih autorskih stvari. Tim smo povodom s njom porazgovarali o devedesetima, glazbi u Hrvatskoj danas, ali i o tome kako je zbog novčanih problema bila primorana ostaviti se glazbe i konobariti.

Nije pretjerano reći da ste glazbena ikona jednog vremena. Iza ponoći je megahit koji je obilježio cijeli dance žanr, ali tu su i Nađi mi ritam, Deset puta... Pjesme koje se i dalje puštaju na partijima.

Lijep je osjećaj i nakon toliko godina primati pohvale i pozornost.

Kakav je vaš odnos prema devedesetima? Sjećate li ih se s melankolijom, sjetom, veseljem...?

Dobro ste u pitanje ubacili i odgovor, osjećam se baš tako nekako. Najizraženiji je osjećaj da vrijeme leti i da smo odjednom svi stari.

Kako biste usporedili glazbu koja je popularna danas i onu koja je bila popularna devedesetih? I danas imamo brze i nabrijane ritmove, ali imamo i auto-tune...

Moram reći da nisam preluda za novom mjuzom, navikavam se.

Osim što su bile glazbeno specifično doba, devedesete su imale i svoj vizualni stil. Što mislite o imidžu i stilu današnjih pop pjevačica i pjevača u odnosu na prije 25 ili 30 godina? Koje razdoblje je više seksi?

Onda je to bila velika promjena, a sad je to već normalno. Tako je i utjecalo na ljude, drastičnije. A ukusi nam se svima mijenjaju tijekom godina i industrija nameće svoje velikom brzinom. A seks je bila i ostala najbolja i sigurna "prodavačica".

Smeta li vam što dance devedesetih neki ljudi zovu trashom?

Ma ne. Zgodna je to kontradikcija. Ni oni ne misle tako, to je više stvar humora.

Jeste li u kontaktu s kolegicama i kolegama s dance scene? Koga posebno pamtite?

Svi mi imamo vremena komunicirati samo s ljudima s kojima nas veže posao, tako nekako ispada. Vežu nas mnoge uspomene, a komuniciramo kada se dogodi neki zajednički projekt. S Mineom i Ivanom Banfić sam češće u kontaktu i društvu jer skupa radimo "90te".

Ljudi obično misle da pjevačice i pjevači koji imaju hitove mogu lijepo živjeti od tantijema, tako da je javnost bila iznenađena činjenicom da ste konobarili. Kakav vam je bio taj period života i što trenutno radite? Je li vam bilo teško prebaciti se na "običnu" radnu svakodnevicu bez scene? Možete li živjeti od glazbe ili je to više posao sa strane?

E, da sam bila pametna kao što nisam pa tada sama to izdala, tj. izborila se za drugačija diskografska prava... Pravno je sve ovo jedna velika zavrzlama. Uglavnom, kad ne možeš zaraditi svojim poslom, hvataš se za što god. Ego pod papuču i idemo. Počela sam se krpati "uslužnim djelatnostima".

Pjesmu Znam da budni smo objavili ste prošle godine, a odnedavno je na YouTubeu dostupan i remix nastao u suradnji s Vjeranom Rubešom Dobijem. Koji vam se od ta dva zvuka više sviđa? Kako su ljudi reagirali na pjesmu i kako je došlo do suradnje s Vjeranom?

Prva verzija, nazovimo je "radio edit", nije mi bila dovoljno za čagu. Dobili smo čisti devedesete demo koji zvuči odlično, ali totalno retro. Htjeli smo unijeti duh nove produkcije pomiješane s devedesetima. Napravit ću i tu retro verziju, zaslužila je.

Vjerana sam upoznala preko Tripplexa [Vjekoslav Rešetar, DJ i glazbeni producent, op. ur.]. Vidio je u pjesmi dobar uplifting trans i eto nas.

Prolazi li danas dance muzika ili se treba prilagoditi novom vremenu i novoj publici. Kako gledate na svoj glazbeni razvoj od devedesetih do danas?

Dobro pitanje. Moj se stil i nije baš razvijao. To malo što sam uspjela – singlovi i još jedan album – morale su biti hitoidne kompozicije. Svaki odmak se čini nepoželjan. A nisam imala ni podršku izdavačke kuće ni managera... I vrijeme proleti.

Tehnologija nam stvarno omogućava da napravimo neki svoj izlog, morat ću se napokon koncentrirati na to.

Kakvi su vam planovi, spremate li neki novi materijal?

Da. Izbacivat ću singl po singl, jedan će izaći uskoro – Luka. Upravo završavam video za remix pjesme Znam da budni smo, a počinjem raditi za Luku.