Foto: Mihael Kovač

RENATO SAMARDŽIĆ prvi je hrvatski Youtuber koji je otvoreno gej. Ili kako sam za sebe kaže: peder. Renato je mlad, obrazovan i prilično siguran u to da mu nitko nema pravo govoriti kako bi trebao živjeti samo zbog njegove seksualne orijentacije.

Njegov prvi video pod nazivom "Prava jednog homoseksualca" snimljen je usred kampanje koja se u Hrvatskoj provodila prije referenduma o braku. Renato je u to vrijeme bio u Poljskoj na razmjeni studenata, no odlučio je reagirati. Video je objavilo nekoliko medija, a na Youtubeu broji preko trinaest tisuća pregleda.

"Tad se nisam još bavio uređivanjem, samo sam to snimio i objavio. Odabrao sam Youtube jer sam htio da to vidi što više ljudi, a znao sam da moj Facebook nije dovoljan. To je video loše kvalitete, ali kvalitetnog sadržaja", otkriva on.

Referendum je došao i prošao, a Renato ništa nije objavio pune dvije godine, sve dok jedne večeri na Dnevniku nije vidio prijenos prvog istospolnog vjenčanja u Hrvatskoj i suočio se s komentarima na internetu. Nakon toga snimio je video u kojem je odgovorio na šest najčešćih homofobnih komentara i tako je sve počelo.

"Pomislio sam: 'Zar ne možete ostaviti te dvije cure na miru?', pa sam iz frustracije snimio video i počelo se dijeliti, a nedavno sam proslavio dvije godine redovnog objavljivanja", kaže Renato."Htio sam da se zna da postoje i protuargumenti na to što će netko reći da dvije lezbače koje se ljube na televiziji nisu prirodne. Nećemo biti licemjeri - ako gledaš lezbe u pornjavi, moraš prihvatiti da i u stvarnom životu postoji tako nešto.

Što te briga hoću li ja u svom krevetu biti s dečkom ili curom? To se tebe ne tiče. To je onaj argument: radite to u svoja četiri zida. Ja to radim u svoja četiri zida. Ti to ne radiš u svoja četiri zida. Ja se vozim u tramvaju i gledam kako se ljubakate. Vidim vas po klupama kako imate noge jedno preko drugog, a ja to odjednom ne smijem. Ne možes imati dvostruke standarde. Ne držim tvoju ruku, držim ruku svog dečka. Što se pleteš?

Treba se postaviti i izboriti za sebe. Zato bih volio da se što više ljudi auta. Ne moraš na Youtubeu, ne moraš to oglasiti na sva zvona. Bitno je da društvu kažeš što ti je ugodno, što nije. Evo jučer sam baš upoznao dečka kojeg je cijelo društvo odbacilo jer je gej. Ili uvjerenje da me privlače svi muškarci zato što volim dečke. Ne privlače, kao što ni ženu ne privuče svaki muškarac koji hoda zemljom", tvrdi Renato.

Na negativne komentare na vlastitom kanalu se ne obazire previše, ali ističe da voli odgovoriti na njih.

"Prgav sam i nemam dlake na jeziku pa odgovorim da vide da me ne dira. On meni napiše 'pederu' i misli da me uvrijedio. Nije peder ništa loše, ja sam sebe tako nazivam. Na mom kanalu piše: 'pretplatite se na tjednu dozu pederluka'.

Godinama su me zvali pederu, pederčino, pičkice, pa zašto ja ne bih sam sebe tako zvao? Ne vrijeđaju me takve stvari, ali prijetnje fizičkim nasiljem ne toleriram. Evo sad je podignuta kaznena prijava protiv jednog koji mi je pisao da će me spaliti na lomači, pucati na mene iz kalašnjikova, da će me naći na gej  Prideu. Nadam se da će biti nešto od toga da ljudi shvate da se ne može tako, to je cyberbullying", priča on.

Da je gej shvatio je u pubertetu kad je počeo gledati dečke, no društvo je presudilo, pa se gotovo do punoljetnosti izjašnjavao kao biseksualac. Sad se više ne skriva ni pred kim. 

"Obično samo spomenem u razgovoru, a neki me i prepoznaju s Youtubea. Družim se s inteligentnim ljudima, ne krećem se u krugovima u kojima bi to moglo biti problem. Iako, nije mi uvijek lako proći pokraj grupe navijača na primjer", otkriva on.

Uletavaju li mu cure?

"Hvala bogu ne. Ili su mi možda uletavale pa ja to nisam shvatio. Družim se s curama, ali nisu mi interesantne na taj način. No, mislim da čim progovorim shvate što je u pitanju", kaže.

Budući da je odrastao u Daruvaru, logično se nametnulo pitanje je li jednom homoseksualcu teže u manjoj sredini.

"Moram se tu referirati na svoj prvi intervju gdje sam rekao da je Daruvar tvornica pedera i lezbi. Čudili su se tome koliko je pedera u Daruvaru. Recimo u gimnaziji su jedan do dva otvorena pedera po generaciji. Oni su prihvatili sebe, svoju feminiziranost, stereotipe koje nose sa sobom.

Meni je bilo lakše jer sam imao s kim popričati", ispričao nam je. "Ipak imam neku zaštitu, znaju mi oca i brata i nitko me ne dira. Imam valjda i tu auru da se ne bojim. Mislim da je to dobar stav za imati u Hrvatskoj jer onaj koji nema završi u novinama prebijen. Netko te prebije jer ti je lice takvo, ne ulaziš u njegov kalup."

Iako je on u svojoj sredini bio dobro prihvaćen, svjestan je da mnogim drugima nije tako, i baš to mu daje poticaj da nastavi snimati.

"Kod nas se već oformila Youtube zajednica, evo nedavno je jedan Bosanac došao do milijuna pregleda. Ja nisam tako dobar s brojkama, ali ni ne zanima me komercijalni uspjeh i zarada. Volim ono što radim.

Lijepo mi je dobiti poruku od nekog tko me gleda iz neke zabiti i kome tih nekoliko minuta koje tjedno snimim puno znači jer može biti ono što je. Bude mi toplo oko srca. Netko me gleda, nekom pomažem", priznaje.

Gledanost mu ne ovisi samo o temi kojom se bavi, postoji tu mnogo faktora. 

"Ovisi o tome kakav naslov stavim, kako ih predstavim. Najgledaniji su, naravno, oni koji su bili medijski popraćeni, oni koji imaju nekakav politički značaj, zatim oni gdje se referiram na homofobne komentare i videa s bratom. Trudim se da video traje tri do pet minuta, ne želim da ljudima bude naporno", objasnio je.

Za tih nekoliko minuta videa potrebno je mnogo više vremena za snimanje i obradu.

"Prije mi je trajalo i po nekoliko sati dok se nisam uhodao. Ne pripremam se puno unaprijed, uvijek imam neku idejicu. Video snimim u dvadesetak minuta, a editiranje traje sat dva, bilo je i pet šest na početku. Sam radim sve. Učio sam od frendova i kroz rad. Sveukupno otprilike tri sata uključujući i promoviranje po društvenim mrežama", ispričao je. 

Njegova obitelj ga dobro prihvaća, brata povremeno uključi u svoje uratke, a majku je ove godine poveo na gej Pride.

"Mama je taj mjesec bila popularnija od mene, bio sam ljubomoran", smije se. "Preko interneta je već upoznala neke mame koje su pratile sina ili kći na Pride, pa zašto ne bi i ona. U početku nije bila baš sretna zbog videa. Pitala me zašto se eksponiram, brinula se da neću moći dobiti posao. Kad je vidjela da sam uporan, došla me podržati i bilo joj je lijepo. Popila je kavu s drugim mamama, razmijenila iskustva, sudjelovala u tribini. Tata je zaključio 'bolje gej nego alkoholičar', a stariji brat mi je dao pusu kad sam mu se autao. Snimio sam s njim nekoliko videa i na njima sam dobio deset posto od ukupnog broja pregleda, što nije loše kad se uzme u obzir da se radi o tri videa, a na kanalu ih ima jako puno."

Osim razmjene studenata u Poljskoj, Renato je deset mjeseci živio u Irskoj. Kakva je situacija tamo za gej osobe?

"U Poljskoj sam prvi put u životu bio na gej Prideu. Bilo je to 2013., mjesec dana prije našeg referenduma. Nije bilo samo za gejeve, već općenito za manjine. Zanimalo me kako će to izgledati u jednoj katoličkoj državi. Neki su dečki su na plahtu napisali 'devijantni ste' i držali to da vidimo.

Kod nas bi prije deset godina dobio pepeljaru u glavu, a ovi se potrudili kupiti sprej i napisati transparent. Nije bilo nikakvih izgreda, tad su već među prvima u Europi, imali transrodnu osobu u parlamentu.

U Irskoj su malo otvoreniji, u gradu veličine Zagreba ima desetak gej klubova u usporedbi s našim jednim. Razmišljao sam da tamo nastavim studij, ali kod njih je to prilično skupo, pa sam se ipak vratio u Hrvatsku gdje mi je studij besplatan", kaže on. 

Je li razmišljao o tome da počne snimati na engleskom jeziku i proširi si potencijalnu publiku?

"Ne želim pričati o gej pravima u Hrvatskoj na engleskom. Nije u tome stvar! Ja želim Hrvate pokrenuti. Želim njih ohrabriti i dati im nadu. Pokazati da postoji peder koji živi u Hrvatskoj i da mu je dobro, da i oni mogu tako.

Budimo realni, ima tinejdžera koji možda ne znaju engleski. Ne želim se prodavati za publiku. Osim toga, cijeli Balkan me razumije. Na engleskom imaš cijeli svijet, ali ja imam Balkan", zaključuje.

Renato se ne drži isključivo gej tematike već nerijeto komentira i druga aktualna zbivanja, putovanja, govori o bavljenju sportom, eksperimentiranju sa šminkom, a bavi se i ozbiljnim temama poput važnosti brige za spolno zdravlje.

"Javno sam se testirao na HIV i tako sam pokazao ljudima da to nije strašno, samo brzi test s par kapi krvi. Želio bih da su ljudi svjesni da to nije nešto što pogađa samo gej muškarce. Treba se brinuti o sebi i otići se testirati", kaže.

Renato se u bližoj budućnosti vidi kao prevoditelj i lektor s Youtube kanalom, a u daljoj kao nečiji muž s djecom. 

"Gej populacija mijenja tradicionalno društvo i vrijeme je da Hrvatska prihvati različitosti. Ako ne milom, onda YouTube silom", zaključuje.