"A U VOJSCI sam stekao druga do groba", pjeva Đorđe Balašević u svojoj pjesmi Svirajte mi, jesen stiže dunjo moja, a "drug do groba" je Istrijan Milan Naperotić.

Milan i Đorđe, njegov kasnije vjenčani kum, sprijateljili su se 1980. u kasarni Maršala Tita u Zagrebu i ostali prijatelji sve do Balaševićeve smrti. Četiri desetljeća dugo prijateljstvo izdržalo je unatoč stotinama kilometara udaljenosti, a trebalo je dobiti i svoj sretni epilog Balaševićevom selidbom u kuću u Brtonigli, gdje je planirao provesti naredne godine života, piše Glas Istre.

"Umro mi je moj Đole, a s njim i dio moje duše", rekao je Milan nakon pjevačeve smrti.

Istru je Balašević smatrao mjestom "na pola puta do raja", napisao je u pismu koje je Naperotić citirao za Glas Istre.

"Đole je često bio u Istri, a uglavnom bi, kad bi došao, boravio kod mene. Ja sam mu i organizirao onaj kultni koncert u Areni 2001. godine. Bilo je tu sabotiranja i ljudi koji nisu htjeli da se koncert održi. Mislio sam da će biti slab odaziv. Zbog toga sam svojim novcem tri dana prije koncerta plaćao oglase, bojao sam se da će Arena biti prazna. Na dan koncerta je bio kod mene, htio je da otiđemo do Trsta da mi ispriča sve što mu se događalo tijekom rata, budući da se tih nekoliko godina nismo vidjeli. Otišli smo do Piazze Unità u Trstu i sjedili u Caffè degli Specchi od 1 do 7 navečer", ispričao je Naperotić.

"Ispričao mi je sve golgote koje je prošao u Srbiji zato što nije htio ići u rat protiv Hrvatske. Bilo je to strašno. Od toga da mu mesar nije htio prodavati meso do toga da bi mu ljudi banuli u kuću usred noći. Oko 7 navečer sam mu rekao da moramo nazad, a Đole je rekao: 'Ne brini, neće koncert početi bez mene!' Prije nastupa sam mu rekao da ne bude tužan ako Arena ne bude puna, takvo je vrijeme. Potapšao me po ramenu i rekao: 'Ne brini, Arena će biti puna.' I bome je bila", prisjetio se.

Njihovo prijateljstvo je počelo u vojsci, gdje je Naperotić bio i voditelj glazbenog sastava.

"On je došao u vojsku otprilike tri mjeseca nakon mene. Bilo je to u veljači 1980., sjećam se da je Tito tada bio u bolnici. Svatko tko je htio pristupiti sastavu je morao proći audiciju. Tog mi se dana netko obratio s leđa, okrenuo sam se i ugledao Balaševića u stavu mirno. Pitao me može li doći na audiciju, a ja mu odmah rekao da je primljen i da sljedeće jutro započinjemo s probama", ispričao je.

Naperotić ističe da su u vojsci koristili svaku priliku da se barem nakratko maknu od discipline i stege i uvijek se držali jedan drugog.

Otkrio je i kako je došlo do toga da Balašević kupi kuću u Istri.

"Obožavao je Istru i pisao pjesme o njoj, a posebno je isticao ovdašnji mentalitet ljudi. Planirao je živjeti u Istri deset mjeseci godišnje, ovdje skladati i pisati. Jednog mi je dana rekao: 'Milane, htio bih kupiti kuću u Istri.' Rekao sam mu da ćemo nešto naći, i našli smo. Danas ima kuću u Istri, no nažalost nikada neće moći uživati u njoj."