Ivo Gregurević jednom je objasnio zašto skoro nikad nije davao intervjue
IVU GREGUREVIĆA je tijekom cijele karijere pratio glas šutljivog, pomalo samozatajnog tipa koji je više izbjegavao medije nego što je volio biti u njima. Intervjue je davao rijetko pa je svaki njegov takav medijski istup skoro pa blago.
2000. je pristao dati intervju za magazin Dani te je u njemu progovorio o tome kako je biti glumac na ovim prostorima te se dotaknuo još nekih zanimljivih tema. Osvrnuo se i na razliku između kazališta i filma te to pojasnio ovako: "Glumci često vole o tome pričati i svaki će reći drugačije. Čini mi se da je suština u tome da je kazalište cjelovitije, da u njemu nema mogućnosti ponavljanja i da se sve događa samo jednom. S filmom je, sami znate, moguće rascjepkano, kadar po kadar, sekvencu po sekvencu, lakše doći do kompliciranih scena. Kao netko tko je dosta igrao na filmu, ali i netko tko je u stalnom angažmanu u kazalištu, mogu reći da različiti uvjeti utječu da se glumci češće i rađe opredjeljuju za film. Na filmu je veći broj gledalaca, veći su honorari, ponekad i za manje uloženog truda dobijete naizgled više, a tu je i 'slava', popularnost. Neki dan smo u omiljenom okupljalištu zagrebačkih glumaca, buffetu kazališta 'Gavella', raspravljali o tome pretjeruje li se kad se teatru daju svi umjetnički atributi. Ali, ako govorimo o tom nekom božanskom užitku, nijedna filmska uloga ne može zamijeniti onu na sceni, u teatru."
"Razlike između filma i pozorišta, naprosto, ide ukorak s razvojem društva, općim stanjem u kojem se ono nalazi i dosta je faktora koji utječu na glumca da se opredijeli za ovo ili za ono", dodao je.
Objasnio je tad i zašto je izbjegavao medijske istupe te zašto se baš nikad nije miješao u politiku.
"Nikad neću dati politički intervju. Zašto bih? Prvo, nisam siguran da intervjui uopće koriste, pa ih zato i ne dajem skoro nikako. Istina, dao sam honorarno: od tri lista sam dobio naknadu za to, od ostalih nisam. I ne zovu me više. Drugo, ja sam umjetnik i ne želim se miješati u posao političara. Oni imaju svoju pozornicu, govornicu, javne nastupe, i tu glume, tu je njihovo mjesto i tu bi, u krajnjoj liniji, trebali odgovarati za svoj rad. Moj rad i moj život su stvar za koju mogu odgovarati", rekao je.
"Identifikacija traje dotle dok se lik ne pojavi pred publikom. Onda ostaje samo ono što ljudi vide i mogu prepoznati kao svoje. U meni ne ostaje ništa od te identifikacije, ja ću poći ususret drugom liku, drugom poslu koji me očekuje, a publici ostaje da se, eventualno, pokuša identificirati i ponese nešto svoje. Glumcu od lika ne ostaje ništa", objasnio je tad.
Intervju je zaključio sljedećim riječima: "Čovjeku mora biti prijatno kad ga publika voli, isto onako kao što ponekad osjeća teret nelagode kada biva stavljen u poziciju da isključivo govori o sebi ili svojim zaslugama, ili kad se mora 'pokrivati' zbog stvari koje nije učinio."
Ivo Gregurević preminuo je jučer, u 67. godini života.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati