OTAC MU je dobitnik Pulitzerove nagrade Jason Miller. To je također čovjek koji je vrhunski igrao svećenika Karrasa u Istjerivaču vraga i djed Jackie Gleeson. Njegovo prezime nije ni Miller ni Gleeson, nego Patric. To prezime je sam birao, ali ima i interesantnijih stvari.

Jason Patric nije mnogim gledateljima favorit u toj generaciji djelatnika američkog filma, međutim, trebao bi biti. Jedan kompletan glumac, izvrsne dikcije, raspona emocija, vilice, karizme, čvrstine u izrazu. Krvožedni Izgubljeni momci su ga postavili na mapu 1987., a zatim je u narednih nekoliko godina bio top ime u željama vodećih redatelja. Perfektna, iščašena i dubinski polirana uloga u neo-noirčiću After Dark, My Sweet (1990.) nije mu donijela nagrade, novac i veću slavu iako će se o toj ulozi pričati i u narednim desetljećima, ali sve to mu jesu donijeli Geronimo, Rush i Spavači, da bi mu većinu svega pobrojanog odnio, uključujući dobar glas, nastavak Brzine u kojem je naslijedio Keanua Reevesa pored Sandre Bullock i zamijenio autobus jahtom. Prošlo je katastrofalno u javnosti (iako film čak nije toliko ni loš), tako da više nikada nije povratio zvjezdanost kakvu zaslužuje.

Ono bitno kod njega je što zvjezdanost nije nikad ni naganjao, niti blockbustere koji mu jesu nuđeni na redovnoj bazi (odbio je npr. Firmu koju je Cruise uzeo, kao i Isusa u Pasiji), već je gledao da sve što radi bude u svrsi njegove nadgradnje zanata i osvajanja novih glumačkih opsega. Tako da poslije Brzine 2 nije imao kešolovačke izlete, a upravo je zarađeni novac od tog filma iskoristio za financiranje LaButeovog Your Friends and Neighbours u kojem je i igrao jednu od uloga, i to posve drugačije nego obično. Gnusno, prljavo, otvoreno i prije svega bravurozno, za dati pothvat je i dobio neka od ne prečestih priznanja u karijeri. 

Poslije tog umjetničkog pražnjenja je odmarao četiri godine, nije mu se radilo i nije htio forsiranje, a onda se vratio još bolji u sjajnoj krimi drami Narc (2002.) gdje su on i Ray Liotta objasnili svim oskarovcima tih godina kako se glumi do posljednje pregorjele sijalice u organizmu i da bi mogli potući konkurenciju do nogu, samo se žele baviti takvim stvarima. Od tada do danas je snimio osrednji broj filmova, među njima Alamo, The Losers, In the Valley of Elah, a na Broadwayu se iskušao kao Brick u Mački na usijanom limenom krovu i u nekoj mjeri pokorio još jedno glumačko prostranstvo.

S osobne strane je možda najzanimljivije izdvojiti da je u romantičnom zanosu pobjegao iz Amerike u Europu s Julijom Roberts svega nekoliko dana nakon što je ona raskinula zaruke s Kieferom Sutherlandom 1991. godine. Ne bi to bio preveliki problem da mu Sutherland nije glasio za najboljeg prijatelja u to vrijeme. 

Ako zanemarimo težak moralni prekršaj iz prethodnog pasusa i fokusiramo se na filmske i naročito potencijalne doprinose budući da se radi o ipak neiskorištenom talentu, možemo samo poželjeti Jasonu Patricu da se duboko zamisli, kao što se i njegovi likovi često duboko zamišljaju, te smisli način kako da se vrati filmu jači nego ikad. Ima tek 55 godina i više je nego realno da je sposoban za to.