LEGENDARNA glazbena diva Tina Turner napustila nas je u srijedu u 84. godini nakon duge borbe s teškom bolesti. Povodom njezine smrti u suradnji s Yugopapirom donosimo vam izvještaj s njezinog koncerta u Velikoj Gorici 1990. godine.

Kolovoz 1990: Stadion Radnika u Velikoj Gorici, opremljen za potrebe Univerzijade, pokazao se kao sasvim prikladno mjesto za održavanje koncerta. Ono što vrijedi posebno izdvojiti uvijek kad je riječ o masovnim događajima, to je organizacija. Vrlo dobra - nitko nije bio ni gladan ni žedan, službenih suvenira u obličju majica i kataloga nije nedostajalo, kao ni djevojaka sa sladoledom i najnovijim dnevnim, sutrašnjim novinskim izdanjima. Jedina zamjerka su neoznačena sjedala, tako da je valjalo doći na vrijeme, zapravo malo ranije. 

Prijevoz je bio poboljšan koliko je to u općoj prometnoj ludnici poslije koncerta bilo moguće; barem su autobusi organizatora i Coca-Cole vozili ljude besplatno. To i štošta drugo pokazuje da ništa nije nemoguće kad je znanja i dobre volje, htijenja za profesionalnim odnosom te poštivanja publike koja sve to i plaća.

Oko 40 tisuća ljudi na koncertu

Dnevni tisak tvrdi da je bilo četrdesetak tisuća posjetilaca, no premda je stadion zaista bio ispunjen, nekako se čini da ih je ipak bilo nešto manje. Atmosfera ugodne, ni tople ni hladne ljetne večeri, jednostavno nije smjela niti je čime mogla biti narušena. U publici je bilo i starih i mladih te su se nad nebom Velike Gorice očekivali jedino noć i gospođa Turner.

Prije Tine sasvim nezapaženo, uz odmaganje nenaštimanog razglasa, nastupili su Boris Novković i njegova grupa Noćna straža. Nešto plesa u prvim redovima, među najželjnijima provoda uz Tinu, i to je sve. Boris Novković ipak će biti spomenut u izvješćima svih reportera s koncerta.

Bina je, kao i sve na njoj, bila više funkcionalna nego senzacionalna. Kad su se noć i Tina združili, odjeknuli su prvi snažni zvuci. Istodobno Tina Turner očekivana je na sceni. Za one koji nisu znali iznenađenje se zbilo već na samom početku jer velike stepenice spustile su se s vrha scene, da bi se na vrhu pojavila Tina Turner. Prije toga spiker je najavio: "Dame i gospodo - Tina Turner!"

Po veličini odmah iza Rolling Stonesa

Uz uobičajeno "Hi, everybody!" Tina je zapitala prisutne žele li akciju i poslije urnebesnog odobravanja ludnica je počela. Sam koncert počeo je hitom Steamy Windows, ponajboljom pjesmom s njena posljednjeg albuma Foreign Affair, kako je naslovljena i sama turneja.

Da je Tina Turner biznis po veličini odmah iza Rolling Stonesa, bilo je jasno već na početku. Stigavši noć prije u zagrebački hotel Intercontinental, imala je dovoljno vremena za odmor, ako je to njoj uopće potrebno! Šalim se, ali pedesetdvogodišnja bakica ni izgledom, najmanje glasom, a nikako snagom, ne odaje svoje godine. 

Pomalo nevjerojatno i vjerojatno zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu, Tina vodi od pjesme do pjesme, snalažljivo potičući publiku da surađuje s njom, oslobodi se viška energije ili upusti u nježna ljubavna maštanja.

Nitko nije požalio dolazak

Sviranje i pjevanje potrajalo je nešto manje od dva sata, koliko inače običava nastupati, no vjerujem da nitko nije požalio što se te večeri zaputio spram susjedne Velike Gorice. Zastave Hrvatske i Ujedinjene Europe bile su u pravom ambijentu, europskom i svjetskom. Još od vremena Dire Straitsa i njihova koncerta pod vedrim zagrebačkim nebom u Kranjčevićevoj ulici, na stadionu NK Zagreba, nismo imali prilike za ovakav masovni provod. 

Dva tjedna nakon Tine u Zagreb, na Dinamov stadion, dolazi čovjek kameleon, pauk, biseksualac i jedan od najvećih umjetnika današnjice, kako se to obično kaže kad najavljujemo Davida Bowieja. Ne znamo što je nevjerojatnije, on i Tina u petnaest dana ili to da ćemo se zbog rocka okupiti na Dinamovu stadionu. Kao i u slučaju Tine, igralište će biti presvučeno posebnim sagom, tako da se ne ošteti trava.

Tina Turner, zar uopće treba spominjati što izvodi na koncertu? Same hitove i sve ih vrlo dobro znate. Osim fenomenalne Nutbush City Limits s početka sedamdesetih godina i snažne, savršeno izrežirane verzije Proud Mary, Tina pjeva pjesme svoje druge karijere, ove iz osamdesetih godina. 

Fascinantni muzičari i plesači

Sjećate se da je poslije razlaza s Ikeom Turnerom, glazbenikom i suprugom, uz kojega je stekla svjetsku slavu, njena karijera bila pod upitnikom gotovo deset godina. U Englesku dolazi na poziv grupe Heaven 17, koja producira stari hit Ala Greena Let's Stay Together i sve ostalo, uz istodobno pojavljivanje albuma Private Dancer. 

Scenski je impresivna bila izvedba pjesme We Don't Need Another Hero iz filma o Mad Maxu, a publika je redom izvrsno prihvaćala i sve ostale pjesme. Na Typical Male svi su gledali njena saksofonista, koji višak energije prazni istodobno svirajući klavijature i lupajući po udaraljkama. Macho verzija rockera u Velikoj Gorici.

Sviračka ekipa uz Tinu vrlo je dobra i uopće je besmisleno i spominjati je jer Tina Turner prevelik je financijski ulog da bi se dopustile greške bilo koje, posebno sviračke vrste. Fascinirale su plesačice i tu se slažem s većim dijelom muškog gledateljstva koje iz daljine nije imalo prilike promotriti akciju u svoj punoći njena sjaja. No, dalekozorom se situacija itekako može izmijeniti te ovom prilikom zahvaljujem gospodinu do mene koji je na koncert pored svoje maloljetne Tine u šetnju izveo i tu starinsku, a ipak čudesnu napravu. 

Raspametila publiku

Tamnoputa plesačica primjer je kakav čovjek i očekuje, no plavokosa djevojka do nje ima kosu do koljena i njome se sjajno služi pri scenskim kretnjama. Teta Tina ne samo da prati i može izvesti sve što rade i djevojke nego između plesa zapjeva bez problema s dahom.

Uz Better Be Good To Me u najžešćem rokerskom stilu Tina nestaje kako je i došla, no priči nije kraj. Tijekom koncerta Tina se triput preodijevala, znate već njene legendarne haljinice, da bi ostala u bijeloj košulji i trapericama. Vjerujte da zaista ima pedeset i dvije godine i pokušajte zamisliti svoju mamu ili baku kako dva sata ide s kraja na kraj bine, pleše, pjeva i ima tijelo na kojem se godine teško primjećuju. 

Možda je vrhunac koncerta bila Palmerova pjesma Addicted To Love, barem po reakciji u tom trenutku oduševljene i pozitivno raspamećene publike. Pjesma je i inače pogodna za njihanje u poznatom Tininu zavodničkom stilu, tako da me tu na trenutke neodoljivo podsjećala na Micka Jaggera.

"Zaista ste najbolji"

Publika je i inače tijekom nastupa rado bila uz Tinu, bilo uz njeno uobičajeno prebrojavanje muškog i ženskog dijela publike, bilo uz pjevanje refrena What's Love Got To Do With It, njena hita iz 1984. godine. "Zaista ste najbolji", rekla je Tina, najavivši pjesmu Simply The Best, i zabava je nastavljena. Ono što je zaista moglo fascinirati upravo je do detalja režirana predstava glazbenog slijeda. Pjesme klize zaista logičnim redom.

Treba li izvući neki određeni zaključak, sve se može svesti na poziv k budućim sličnim akcijama. Koncert Tine Turner pokazao je da ljudi znaju prepoznati vrijednost, da kvalitetu bez problema plaćaju te da u svemu itekako znaju uživati.

Napisao: Aleksandar Kostadinov (Studio, 1990.)