Foto: 123RF

ZIMA u malome mistu najdosadnije je godišnje doba, premda vrvi kulturnin zbivanjima. O Božiću i Uskrsu se u crkvi organizira komorni koncert di je istovremeno neko na violini, a neko na klaviru. S obziron da u crkvi nema grijanja, dođu mater, baba i dide izvođača, a ako nema utakmice tu večer, dođe i ćaća. Greškon se tu zatekne i desetak starijih žena koje su zaboravile da je zbog koncerta otkazana Zdravomarija. U prvih pet minuta vrhunskog glazbenog doživljaja jedna baba zakunja i padne pod klupu. Diže se i plješće nastojeći prikrit nelagodu. Zaplješću svi, nadajuć se skoron kraju, ali violina se još nije obračunala s Bachon. Sudeći po cviljenju, Bach popušta.

U Makarskoj postoji i Malakološki muzej koji posjećuju stranci jer naš narod od školjaka cijeni samo prstace, kamenice i pedoče. Kako je svaki dan svjetski dan nečega, o čemu se prije interneta ništa nije znalo, tako jedan dan nosiš ljubičastu majcu za epileptičare, rozu za onkologiju, bilu za Hajduka, crnu zbog političke podobnosti, te svaki dan imaš osjećaj da se nešto događa.

Aktivniji dio populacije učlanjen je u Gradsku knjižnicu, te početkon listopada uzmu Zagorkina sabrana djela tako da kulturnog sadržaja imaju za cilu zimu. Velika radost je i dobrovoljno darivanje krvi, stoga bi ga tribalo organizirat najmanje jednon tjedno. Zna se zna dogodit da, osin vađenja krvi, u dva miseca nema nikakvih događanja.

Utorkon izlazi lokalna novina koja je do nedilje, ka raščupana drolja, obigrala sve kafiće na rivi, a niko da je ponese doma. Prošla su vrimena kad je ta novina vajala. Utorkon je i intelektualno-zadimljeno umaranje zvano pub-kviz di svi intelektualci, i oni koji se tako osjećaju, mogu odgovarat na pretenciozna pitanja još pretencioznijih sastavljača. Popije se i poneko piće jer u nas nema intelektualca koji nije žedan-znanja. Da je tome tako vidi se svakog drugog petka u Tučepima.

Udruga KUS Njega već je ugostila razne lokalne i nacionalne veličine poput Borisa Dežulovića, Veljka Barbieria, Ive Anića, tete Rajke itd. Nakon šta gost večeri završi s nastupon, na scenu nastupa publika. Izide sve šta ima na stolu, popije više negoli izide, zapiva punih usta, te kulturna manifestacija traje dugo u noć. Ako neka veličina oduži s nastupon (poneki egocentrični umjetnici mogu govorit više od po ure) onda teta Rajka, i sama pjesnikinja i umjetnica, kulturno vrisne da dosta više, vrime je za zapivat i zabalat.

Publiku čine ljudi koji rado pivaju, ali nemaju sluha, i svak se svakome, ka kulturan svit, zbog toga izvinjava. Tu se mlado i staro pomiša u najbolje godine. Zrele godine griju leđa uz kamin,a oni koji mogu stat na nogan pridržavaju šank jer oko ponoći šank ima tendenciju slobodnog pada. Omladina, iznemogla od redovnog seksa, zvana Jeremije, tambura po gitaran i tabureima, ne pivajući ništa bolje od publike. Iza ponoći se vode kulturni, dubokoumni razgovori:

- Jebeš li šta?-pita prijatelj prijatelja.

-Gura se!-odgovara ovaj.

Razvije se diskusija je li guranje Sizifov posal, te ima li života mimo petka. Zaključaka se niko ne sića jer u subotu svakog boli glava od sinoćnje kulture. Ipak, svi jedva čekaju naredni petak, u nadi da će bit kulturniji od prethodnog. Ako se još uvik pitate kako se zimi živi u malin mistima-----gura se!