URNEBESNI misterij ovih dana nastao je oko pitanja je li Marija Selak Raspudić stvarna autorica iza Twitter računa Gospa tužnog lika.

>>Gospa tužnog lika: Miletić slučajno otkrio tajni Twitter profil Selak Raspudić?

Za one koji još uvijek nisu u toku: u četvrtak je Marin Miletić, saborski zastupnik Mosta, u svojoj objavi o tome kako nam "Ursula preporuča da jedemo kukce" označio misterioznu Gospu, korisničkog imena Utikejt. Pritom joj je poručio da se (njih dvoje) "moraju pozabaviti hranom kad se riješi trgovina djecom".

Mnogima je to bio dovoljan znak da su Miletić i Gospa na neki način povezani, i to ne vjerski, nego poslovno. Korisnici Twittera su počeli uspoređivati objave s izjavama za medije kako bi dokazali je li Selak Raspudić zapravo Gospa i obrnuto. Najdalje u tome došla je korisnica Ide Greta preko Romanije, koja je pronašla više zanimljivih sličnosti.

I, uistinu - Gospa je u svojim objavama pisala kako je Sokratova smrt jedina koju nije prežalila, a Selak Raspudić je za N1 2020. rekla kako joj je Sokrat najveći politički uzor. Slično je bilo i sa Sofoklovom Antigonom, koju su i Gospa i Selak Raspudić spominjale u kontekstu sahrane (a zastupnica ju je uspjela povezati i s Bleiburgom).

Referenca na Don Quijotea

Nadalje, navedene su knjige koje je korisnica Utikejt označila kao pročitane na Goodreadsu - iste knjige Selak Raspudić citirala je u intervjuima i koristila u znanstvenim radovima. Knjigu Teorija neobrazovanosti: Zablude društva znanja Konrada Paula Liessmanna koju je Utikejt navela kao jednu od omiljenih na Goodreadsu i Selak Raspudić je spomenula kao takvu u svom intervjuu za Index. 

Samo ime Gospa tužnog lika referenca je na Don Quijotea, koji je volio čitati viteške romane od kojih mu se na kraju pomutio razum. Njih, srećom, nema ni na jednom popisu. 

Naravno, lako je moguće da je u pitanju samo slučajnost jer su sve od navedenih knjiga dobro poznate i najčešće stvar opće kulture - to što ih Selak Raspudić citira i koristi kao literaturu može biti samo pohvalno.

U tom smislu je smiješna sama metoda razotkrivanja - kao spektakularna poveznica navedeno je da jedna saborska zastupnica i jedna članica Twittera čitaju iste, općepoznate knjige. To upućuje na otužnu razinu obrazovanja, kako saborskih zastupnika tako i korisnika Twittera. No to je u ovoj situaciji manje bitno.

Prema političkim stavovima Gospa, odnosno Utikejt, zvuči kao malo radikalnija i otvorenija verzija Marije Selak Raspudić. I ovdje ima priče o LGBT propagandi, negativnim aspektima Istanbulske konvencije i opasnostima brisanja rodova (što je također uklopljeno u LGBTIQ propagandu). Samo su na anonimnom Twitter profilu, umjesto pažljivog političkog govora, te pojave opisane uz izraze kao što su "djelo Sotone", "nakazna politika" i "ekstrem".

Misterij ostaje

Dakle, ideja "razotkrivanja" je da Selak Raspudić u slobodno vrijeme postaje Gospa i pod krinkom anonimnosti govori ono što zapravo misli.

Ipak, ona to nigdje nije potvrdila, a rekla-kazala situaciju su učinili još urnebesnijom sami mostovci. Naime, ubrzo su se javili Nikola Grmoja i Marin Miletić (koji je i pokrenuo cijelu raspravu) i sarkastičnim komentarima negirali da Selak Raspudić ima ikakve veze s Gospom.

Selak Raspudić je pak u istupu za hrvatske medije rekla: "Situacija je dosta jednostavna. Da sam ja Gospa tužnog lika, nikada ne bih rekla da sam Marija Selak. Jer da sam htjela pisati kao Marija Selak, ne bih se zvala Gospa tužnog lika. A da nisam Gospa tužnog lika, nego Marija Selak, nikad ne bih rekla da nisam Gospa tužnog lika. Jer što god ja rekla o tome, i dalje će ići u prilog toga da jesam Gospa tužnog lika. Dakle, ja ću zauvijek biti i ne biti Gospa tužnog lika."

Budući da se iz ovog objašnjenja ne može razumjeti apsolutno ništa, povezanost i eventualno jedinstvo Marije Selak Raspudić s Gospom ostaju nerazjašnjeni. Stoga ćemo ostati na obje mogućnosti jer svaka od njih povlači bitno pitanje.

Ako Selak Raspudić nije Gospa, zašto se mostovci uopće obaziru na cijelu dramu - ili, bolje rečeno, zašto se toliko trude negirati povezanost? Marin Miletić često označava taj profil na Twitteru, što znači da komuniciraju i da se većinski poklapaju u stavovima - nikome ne bi trebao biti problem nekog takvog predstaviti bar kao istomišljenika, ako već ne kao viteza od Manche.

Mostovci su, umjesto sarkastičnog negiranja, na znatiželjne upite trebali odgovoriti "pa što i da jest". Sve bi se utišalo za nekoliko sati i više nikog ne bi bilo briga za marginalni Twitter profil - Twitter u Hrvatskoj ionako koristi samo oko 2% stanovništva, dakle doseg je ionako nikakav. Ipak, mostovci su osjetili potrebu distancirati se kad je sve došlo pod povećalo medija.

Ako su, s druge strane, Selak Raspudić i bistra Gospa tužnog lika jedno (u tom slučaju je Nino Raspudić Dulcinea, a Nikola Grmoja Sancho Panza), zašto saborska zastupnica ne bi objavljivala pod punim imenom i prezimenom? Time bi zasigurno dobila više publiciteta u svojoj borbi protiv vjetrenjača nego anonimnim Twitter profilom s pet tisuća pratitelja.

Odgovor na oba pitanja je isti, a on je i uzrok cijelog cirkusa - desnica u Hrvatskoj rijetko se usudi iskreno izraziti svoje stavove.

Pretpostavka Gospe koja Mariji daje slobodu da iznese svoje stvarno mišljenje možda nije točna, ali svakako se nije pojavila iz vedra neba. U radikalnim glasilima ljudi često pišu pod pseudonimima, a dobro ispeglan politički govor koristi se umjesto iskrenosti kako bi se pridobili umjereniji glasovi i izbjegla polemika.

Stav zastupnice Selak Raspudić da "ne treba djecu izlagati LGBT propagandi" potrebno je samo preformulirati da se dobije "neka to rade u svoja četiri zida".

Međutim, u svoja četiri zida mnogi radikalniji desni političari i glasači smatraju LGBT populaciju djelom Sotone i nakaznom politikom - odnosno, u javnosti govore ono što govori Marija Selak Raspudić, a anonimno pišu ono što piše Gospa.

Upravo zbog toga je potpuno nebitno tko stoji iza teksta. Važno je ono što stoji iza govora, a to je ionako već odavno jasno.