Foto: Press

JEFF DEGRAFF, profesor, pisac i savjetnik brojnih američkih organizacija, stručnjak je za inovacije i na sveučilištu Michigan vodi poseban program koji se bavi upravo inovacijama, a najpoznatiji je njegov doprinos pri stvaranju modelu naziva Competing Values Framework koji pomaže brojnim organizacijama da ujedine naoko suprotstavljene vrijednosti i pretvori ih u nešto što u konačnici rezultira napretkom i rastom.

U svojoj nedavnoj kolumni pozabavio se zanimljivim društvenim kretanjima i došao do zaključka da "sljedeća velika stvar" neće biti neki novi gadget niti čudotvorni lijek već način života. Ovu "društvenu inovaciju", kako je on naziva, neće obilježiti novi početak već niz završetaka.

Naime, sve veći broj mladih ljudi dolazi do zaključka da je vrijeme da učine sve ono što njihovi roditelji nisu. Izvrću kulturološke i ekonomske konvencije koje smatramo integralnim dijelom civiliziranog društva. Ne ulaze u brakove. Odbijaju postati dijelom kompetetivne korporacijske kulture, a većina njih ne pripada niti jednoj organiziranoj religiji.

Kraj braka

Prema pisanju New York Timesa, više od pola Amerikanki mlađih od 40 godina djecu je rodila izvan braka. Prilagodite li parametre pretrage kvalitetnoj edukaciji i ekonomskom stanju, taj je broj znatno veći.

Naravno, za ovaj trend postoji niz drugih objašnjenja, od financijske neovisnosti educiranih žena koje se ne obaziru na kulturološku stigmu rađanja izvan braka pa sve do latentne reakcije na razvod njihovih roditelja. Ova promjena sa sobom donosi i niz kompleksnih izazova. Primjerice, brak je temelji element američke zakonske regulative vlasništva.

Neki vjeruju da je ovaj trend doveo i do većeg broja djece koja žive u siromaštvu. Isti ti skeptici smatraju da bi polagana propast institucije braka mogla dovesti do niza nepredvidivih posljedica. I dok su se društvene norme možda i promijenile, pravni sustav koji bi nevjenčane majke štitio još uvijek kaska.

S druge strane, piše DeGraff, kraj braka mogao bi označiti početak nečeg velikog. Pogledajte samo skandinavske zemlje koje spadaju među države s najobrazovanijim stanovništvom i standardom koji je daleko iznad prosjeka. I kod njih viđamo isti trend među mladima, a društvo je daleko od raspada i kao što možemo vidjeti, ide im daleko bolje nego što je to slučaj s državama u kojima glavnu riječ vode tradicionalisti koji forsiraju obiteljske vrijednosti.

Kraj kapitalizma

Prije kolapsa ekonomije srednje klase u Americi, Europi i Aziji, među mladima je došlo do prebacivanja fokusa s ekonomije na društvene vrijednosti. Prema nekim istraživanjima, ova promjena stvara golemi generacijski jaz između boomera i milenijalaca koji postaje sve veći i veći. Ovo je vjerojatno izravna reakcija na vjerojatno najgoru mogućnost zapošljavanja u posljednjih 100 godina, a ono na što se nekad gledalo podozrivo, danas se doživljava daleko pozitivnije. Dijele kuće i aute, a svakog dana svjedoci smo polagane smrti intelektualnog vlasništva. Znakovi anti-komercijalizma su na svakom koraku, a mladi iz dana u dan pronalaze nove načine kako "hakirati novi svijet".

Time je milenijalce nazvao "generacijom ja ja ja". I dok su gomile čitatelja negativno reagirale na zajedljivi ton eseja Joela Steina, najveći propust je to što je autoru promakla kolaboracijska priroda ove generacije. Postoji veliki zaokret među mlađarijom koja polagano napušta tradicionalne karijere i okreće se nekim drugim vrijednostima čiji je cilj boljitak zajednice. Primjerice, daleko veći postotak mladih s diplomom posao traži u neprofitnom sektoru nego što je to bio slučaj u proteklih 40 godina. Neki će reći da se radi o očekivanoj reakciji na stanje na tržištu rada ili pripisati sve većoj roditeljskoj podršci, ali ovaj globalni pogled na svijet pokazuje prave promjene što se tiče stavova prema onom što izraz "smisleni posao" znači.

Kraj Boga

Prema pisanju Washington Posta, 25 posto milenijalaca ne želi biti povezano s tradicijom utemeljenom na vjeri, a čak dvostruko više njih ne pripada niti jednoj crkvi. Štoviše, sve veći broj mladih ne vjeruje u Boga, a ovo su trendovi ne samo u SAD-u već i u Europi. Ateizam je jednostavno novi trend među mladim odraslim ljudima.

Što je to mladež otjeralo od duhovne tradicije u tako velikom broju u rekordno kratkom vremenu?

Istraživanje pokazuje da je riječ o kulturnom i svjetonazornom jazu za koju je najviše kriva crkvena dogma vezana za istospolne brakove i stavove prema znanosti i medicini. Jedan od presudnih faktora svakako su i slučajevi seksualnog zlostavljanja. Čak i vjerski časopis Relevant u članku "Hoće li internet ubiti kršćanstvo?" govori o sve većem broju informatički pismenih vjernika koji odbacuju crkvenu hijerarhiju i duhovno utjehu pronalaze među sobom. Dakle, odbacuju tradiciju i duhovnost pronalaze na alternativnim mjestima.

Ovo nikako nije prvo ukazanje ove kombinacije individualizma i komunitarizma. Na posljetku, to je bio temelj američkog napretka u ranom 20. stoljeću. No, institucionalne tvorevine koje su nekoć služile kao most između različitih skupina različitih pogleda na svijet, danas djeluju neprohodno i razdvajaju nas.

Zašto se sve ovo događa i što to znači?

Neki sociolozi tvrde da se ne radi o ničem neviđenom već samo suvremenoj verziji nerazumnog izobilja kakvo smo viđali u kasnim dvadesetima i šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Ukratko, oni tvrde da stvari treba pustiti da idu svojim tokom i da će se sve vratiti u normalu.

No, u stvarnosti, neograničena povezanost promijenila je način na koji proživljena iskustva integriramo u naše tumačenje tih iskustava i to je stvorilo "novo normalno". Sve te tehnologije, od pametnih telefona preko društvenih mreža do tehnologija koje služe za prevođenje, sve nam je to dalo širi pogled, ali kroz manju leću.

Suvremena komunikacija djeluje horizontalno, demokratično i inkluzivno, ali sve te manje zajednice rezultiraju isključivanjem iz većih sustava traženja većeg rješenja. Drugim riječima, imamo čitav niz mikro-segmenata i vrlo malo konsenzusa jer ne postoji neki veći svjetonazor koji svi dijelimo. Upravo suprotno, radi se o personaliziranim svjetonazorima.

Max Weber, osnivač sociologije, predvidio je ovo još prije sto godina i napisao da će dezintegracija uloga koje nam je društvo dodijelilo, u konačnici dovesti do propasti integracijskih institucija i popularizacije ekstremnog individualizma. Weberova vizija budućnosti u kojoj nema jedinstvene perspektive integracije vrijednosti, nije daleko od stvarnosti. Bez braka, kapitalizma i Boga koji služi kao veza koja objedinjuje naša zajednička iskustva i interpretacije, nestaje zajednički identitet i osjećaj svrhe. Postali smo "kolektivno ja".

Je li ovo uistinu kraj braka, kapitalizma i Boga?

I da i ne. Da jer sve više ljudi odlučuje izaći iz ovih institucija te se aktivno postavljaju nasuprot istih. I ne jer bez obzira na alternative, uvijek će postojati potreba za stabilnom obitelji, meritokraciju i vjeru u nešto više od sebe samog.

Ironija je to da su ljudi koji najviše vole ove institucije i sustave vjerovanja roditelji ljudi koji ih danas odbacuju. Boomeri su bili usredotočeni na osobne slobode i slobodu u toliko mjeri da su zaboravili očistiti put za svoju djecu.

Na mjestu kolektivnog osjećaja sudbine koja bi povezivala Amerikance dvadesetog stoljeća, nalaze se pojedinačni primjeri suosjećanja i samoostvarenja. Umjesto da rade na većem dobru kao što je liječenje neke bolesti ili slanje ljudi na Mjesec, milenijalci rade na osobnom dobru. No, to ne znači da su mladi ljudi sebični. Upravo suprotno. Mnogobrojne dobrotvorne organizacije ljudima daju priliku da pomognu drugima i sebi. Moćna je to kombinacija altruizma i osobnog razvoja. Naši dijelovi sada su naša cjelina. Suočeni s fragmentacijom, sljedeće generacije stvaralaca i mislilaca pronalazi sebe same i potiče ljude oko sebe da učine isto.

Brak, kapitalizam i Bog nastavit će postojati, ali pojavit će se u nekom drugom obliku. Velike sila na osobnijoj, intimnijoj razini. Ključan je koncept hibridnosti, mješavine starih institucija i inovativnih vrijednosti. Fleksibilniji brakovi koji su široko definirani, ekonomski sustavi koji se opiru kategorizacijama kao što su mikrofinanciranje i bitcoini, ali i religije koje su mješavina drevnih tradicija i osobnog razvoja karakterističnog za 21. stoljeće, od joge do psihoterapije.

Naravno, sve su to spekulacije. Istina je da se krećemo u nepoznatom smjeru i da je to nešto s čim se trebamo pomiriti. Svi mi želimo vidjeti budućnost, to je u našoj prirodi. No, jednostavno to ne možemo. Temeljna otegotna okolnost inovacije je da nemamo podatke o onom što dolazi. To je vječna frustracija, ali u isto vrijeme i izvor neograničenih mogućnosti. Trebamo se odmaknuti od tradicionalne strukture i dopustiti našim granicama da postanu fleksibilne i da se, na kraju krajeva, i sruše.

"Ja sam oženjeni kapitalist i katolik i vjerojatno djelujem kao kvintesencijalna stara garda. No, suzdržavam se od osude i otvorena sam uma. Ne samo da sam spreman da sve ono što poznajem jednog dana nestane - ta me pomisao uzbuđuje. Trebala bi i vas", zaključuje DeGraff.